Desetog decembra 1948. godine Ujedinjene nacije su usvojile Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima kao prvo univerzalno priznanje da svaka osoba, svugdje, ima neotuđiva, nedjeljiva prava – građanska, kulturna, ekonomska, politička i socijalna. Ljudska prava ima svako ljudsko biće i ona vrijede jednako za sve ljude, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom porijeklu, imovini, rođenju, obrazovanju ili društvenom položaju. Međunarodni dan ljudskih prava se svake godine obilježava 10. decembra u cilju promocije i zaštite ljudskih prava, koja se odnose na život, slobodu, jednakost i dostojanstvo pojedinaca, za sve ljude širom svijeta.
Ove 2023. godine obilježavamo 75. godišnjicu Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja je za čitav ovaj period imala za cilj da društvima u cijelom svijetu donese jednakost, osnovne slobode i pravdu. Ova značajna godišnjica obilježava se sa temom „Sloboda, jednakost i pravda za sve“.
Danas se svijet suočava sa brojnim izazovima – pandemija, epidemije, sukobi, rastuće nejednakosti, rasizam, klimatske promjene, pa vrijednosti i prava sadržana u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima predstavljaju ključne smjernice za kolektivne akcije za sve ljude.
Priznavanje zdravlja kao ljudskog prava prepoznaje zakonsku obavezu država da osiguraju pristup blagovremenoj, prihvatljivoj i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti. Obaveza države da podrži pravo na zdravlje uključuje alokaciju maksimalnih raspoloživih resursa za progresivno ostvarivanje ovog cilja, koji se preispituje kroz različite međunarodne mehanizme za ljudska prava.
Pristup zdravlju zasnovan na ljudskim pravima zahtijeva da zdravstvena politika i programi daju prioritet potrebama onih koji su najosjetljiviji i kontinuirano usmjerenje ka jednakosti i pravičnosti. Pravo na zdravlje mora se uživati bez diskriminacije na osnovu rase, starosti, etničke pripadnosti ili bilo kojeg drugog faktora. Nediskriminacija i jednakost zahtijevaju od država da preduzmu korake da isprave bilo koji diskriminatorni zakon, praksu ili politiku.
Još jedna karakteristika pristupa zdravlju zasnovanog na ljudskim pravima je učešće. Učešće znači osigurati uključenje značajnih aktera kao što su nevladine organizacije, predstavnici civilnog društva, korisnici zdravstvene zaštite u sve faze izrade politika i programa vezanih za zdravlje i to u svim fazama što podrazumijeva: procjenu, analizu, planiranje, implementaciju, praćenje i evaluaciju.
“Pravo na najviši dostižni standard zdravlja” podrazumijeva jasan skup zakonskih obaveza država da osiguraju odgovarajuće uslove za uživanje zdravlja za sve ljude bez diskriminacije.
Pravo na zdravlje je neodvojivo i nedjeljivo od drugih prava. To znači da je ostvarivanje prava na zdravlje centralno i da zavisi od ostvarivanja drugih ljudskih prava kao što su pravo na hranu, stanovanje, rad, obrazovanje, informisanje i učešće. Pravo na zdravlje, kao i druga prava, uključuje i slobode i prava. Slobode uključuju pravo na kontrolu nad svojim zdravljem i tijelom. Pravo na zdravlje uključuju pravo na sistem zdravstvene zaštite koji svima daje jednaku mogućnost da uživaju najviši mogući nivo zdravlja.
Danas smo svjedoci da zarazne bolesti u svijetu nesrazmjerno pogađaju najsiromašniju svjetsku populaciju, a u mnogim slučajevima su dodatno otežane i pogoršane drugim nejednakostima, uključujući spol, starost, seksualnu orijentaciju ili rodni identitet i migracioni status. Istovremeno, teret nezaraznih bolesti, za koji se često smatra da pogađa zemlje s visokim dohotkom, raste nesrazmjerno među zemljama i stanovništvom s nižim dohotkom i uveliko je povezan sa životnim stilom i faktorima ponašanja, kao i okolišnim determinantama, kao što su stanovanje, voda i sanitacija, a koje su neraskidivo povezane sa ljudskim pravima.
Postoje brojni dokazi o povezanosti lošeg zdravstvenog stanja zbog prisutnosti prepreka u pristupu kvalitetnoj i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti. Veliki broj stanovništva u svijetu još uvijek ima otežan pristup uslugama zdravstvene zaštite, odnosno uslugama prevencije, liječenja, rehabilitacije i njege.
Kršenje ljudskih prava ima ozbiljne zdravstvene posljedice. Otvorena ili implicitna diskriminacija u pružanju zdravstvenih usluga djeluje kao snažna prepreka zdravstvenim uslugama i doprinosi lošem kvalitetu zdravstvene zaštite.
Kriteriji na osnovu kojih se vrednuje ostvarivanje prava na zdravlje su: dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitet. O ispunjavanju ovih kriterija svaka zemlja mora uspostaviti neophodne mehanizme za njihovo kontinuirano praćenje.
Izvor:
https://www.un.org/en/observances/human-rights-day
https://www.ohchr.org/en/about-us/human-rights-day
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/human-rights-and-health
