AKTUELNOSTI

AIDS I INFEKCIJA HIV-om

01/12/2023

ŠTA JE AIDS?

AIDS (SIDA) je oboljenje koje uzrokuje virus HIV-a (human immunodeficiency virus), koje se manifestira brojnim kliničkim slikama oštećenja ćelijske imunosti.

EPIDEMIOLOGIJA?

AIDS je oboljenje koje se registruje u gotovo svim zemljama svijeta. Razlikuju se dva tipa HIV virusa: HIV-1 je raširen u cijelom svijetu, a HIV-2 je dominatno raširen u Zapadnoj Africi. Ova podjela ima smisla sa epidemiološkog aspekta, odnosno radi praćenja rasprostranjenosti pojedinih tipova virusa, dok je nebitna za kliničare jer oba tipa izazivaju iste kliničke manifestacije, odnosno daju istu kliničku sliku. Visokorizične skupine su:

homoseksualni i biseksualni muškarci;
intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
spolni partneri zaraženih osoba;
novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).

ETIOLOGIJA?

Virusi humane imunodeficijencije mogu se podijeliti u dvije skupine: HIV-1 i HIV-2. Oba virusa uzrokuju AIDS. Virusi pripadaju porodici Retroviridae, potporodici Lentivirinae sa životinjskim virusima. HIV-1 uzrokuje recentnu pandemiju, dok je HIV-2 ograničen na području zapadne Afrike i nema tako epidemijski potencijal.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Jedinim rezervoarom i izvorom oboljenja se smatraju ljudi. Osoba koja u svom organizmu nosi virus HIV-a označava se kao HIV pozitivna. Ona nema nikakvih simptoma, ali može biti izvor zaraze za druge ljude. Izvor infekcije su HIV pozitivne osobe i osobe koje boluju od AIDS-a. Virus se u organizmu HIV pozitivne osobe nalazi u svim tjelesnim tečnostima, ali je koncentracija virusa najveća u krvi, spermi, vaginalnom sekretu i majčinom mlijeku te se virus putem tih tjelesnih tečnosti i prenosi. Viris HIV-a se sa jedne osebe na drugu može prenijeti na tri načina:

seksualnim odnosom sa HIV pozitivnom osobom;
krvlju;
vertikalnom transmisijom (sa majke na plod).

HIV se NE može prenijeti:

HIV se ne prenosi uobičajenim međuljudskim kontaktima, rukovanjem, grljenjem.
Ne prenosi se u kontaktu s predmetima kao što su javne telefonske govornice, novac, ručke u vozu, tramvaju ili autobusu.
Ne prenosi se korištenjem javnih zahoda, bazena ili sauna. Isto tako ne prenosi se preko posuda za jelo, čaša, ručnika, posteljine.
Ne prenosi se šmrcanjem, kašljanjem i kihanjem.
Ne prenosi se frizerskim i kozmetičkim tretmanima.
Ne prenosi se intimnim kontaktima kao što je: milovanje, ljubljenje usnicama, petingom, masturbacijom.
Ne može se prenijeti ni putem domaćih ili divljih životinja ni ubodom insekata.

KLINIČKA SLIKA?

1. Akutna zaraza HIV-om (akutni retrovirusni sindrom) najčešće se očituje kao virusna bolest i kao takva biva neopažena. Pojavljuje se 3 do 6 sedmica nakon dodira s virusom. U 30 do 50% bolesnika simptomi mogu biti izraženiji, traju 2 do 3 sedmice, a obuhvaćaju: vrućicu, glavobolju, malaksalost, bolove u mišićima i zglobovima, upalu ždrijela, mučninu, gubitak apetita i crvenkast osip, a često je prisutno simetrično povećanje limfnih čvorova, osobito na vratu.

2. Asimptomatska zaraza HIV-om, osim povećanja limfnih čvorova i blaže glavobolje, većinom nema subjektivnih simptoma i objektivnih znakova koji bi upućivali na HIV-bolest, ali neki laboratorijski nalazi mogu biti patološki (anemija, neutropenija, trombocitopenija ili povišenje transaminaza). Ta faza obično traje oko 10 godina.

3. Rana simptomatska faza HIV-bolesti uključuje opće simptome poput glavobolje, malaksalosti, gubitka apetita, bolova u mišićima, pa vrućicu, noćno preznojavanje, proljev i mršavljenje, a oni mogu biti prisutni pojedinačno ili u različitim kombinacijama. Limfni čvorovi mogu biti povećani. U toj fazi bolesti nastaju različite promjene na koži i sluznicama (seboroični dermatitis, često pojavljivanje genitalnoga herpesa, herpes zoster, folikulitis, kandidijaza usne šupljine i rodnice i dr.). Česta je tuberkuloza, bronhitisi i bakterijske upale pluća, a može se naći anemija, limfopenija i trombocitopenija. Uočava se pad broja CD4+ limfocita T ispod 200/mm³. Vjerovatnost nastupa indikatorske bolesti AIDS-a u osoba s brojem CD4+ limfocita T manjim od 200/mm³ iznosi 20 do 30% u sljedeća 24 mjeseca.

4. Srednja faza simptomatske HIV-bolesti očituje se niskim brojem CD4+ limfocita T (50 do 200/mm³), gotovo stalnim općim simptomima, oportunističkim infekcijama, tumorima, propadanjem organizma i demencijom. Bolesti koje se karakteristično javljaju u toj fazi kandidijazni su ezofagitis i gastritis, kriptosporidioza, bakterijske infekcije, tuberkuloza, pneumonija izazvana gljivicom Pneumocystis carinii, toksoplazmoza mozga, senzorna neuropatija, karcinom vrata maternice i rektuma, Kaposijev sarkom, kriptokokni meningitis te anemija, leukopenija i trombocitopenija.

5. Kasnu HIV-bolest obilježava nizak broj CD4+ limfocita T (manji od 50/mm³). Pojavljuju se citomegalovirusni retinitis, infekcije atipičnim mikobakterijama, primarni limfom mozga, sindrom propadanja, uznapredovala demencija, progresivna bolest mozga (multifokalna leukoencefalopatija) te agresivni oblik Kaposijeva sarkoma.

DIJAGNOZA?

Za otkrivanje specifičnih antitijela u krvi, najčešće se koristi osnovni ELISA test.
Kada je ELISA test iz dva uzorka krvi pozitivan, kao potvrdni test koristiti se specifičniji test za otkrivanje antitijela (najčešće Western Blot).
Savremeni ELISA testovi, odnosno novije generacije ELISA testova tzv. Ag-At testovi predstavljaju kombinaciju antigen-antitijelo testova koji pored antitijela na HIV detektuju i površinski antigen jezgra virusa (ili neki drugi). Za kombo testove je period prozora od 4 do 8 sedmica.
Takođe, postoje i testovi kojima se otkriva sama struktura virusa (npr. P24) ili detekcija replikacije virusa (PCR) i to već poslije 10 do 14 dana od kada se infekcija dogodila, ali se oni rijetko koriste za rutinska testiranja.

“Brzi testovi” koji se mogu raditi i iz kapilarne krvi najčešće otkrivaju samo antitijela, pa je za njih period prozora oko 90 dana (3 mjeseca).

Vremenski period od momenta kada se dogodila infekcija do dana kada se testovima mogu otkriti antigeni i antitijela na HIV naziva se “period prozora”.
U tom periodu po pravilu se ne mogu dokazati antitijela koja su specifična za HIV. Ona se najčešće mogu dokazat 6 do 8 sedmica nakon infekcije. Izuzetno rijetko, kod nekih osoba serokonverzija, (odnosno pojava antitijela) otkrivena je tek 12 do 16 mjeseci poslije infekcije.
Danas se koriste savremeni testovi 4.generacije (tzv. Kombo Ag-At testovi) za koje je period prozora između 4 i 8 sedmica.
Sve navedeno ukazuje da, po pravilu, HIV infekcija protiče nezapaženo, da osoba koja je inficirana, najčešće, ne zna da je virus u njoj.

KOME SE PREPORUČUJE TESTIRANJE NA HIV?

Osobama koje nisu koristili zaštitu (kondom) pri spolnom odnosu s nepoznatom ili nedovoljno poznatom osobom, osobom rizičnog spolnog ponašanja ili osobom čiji je HIV status nepoznat
Osobama koje su imale ili imaju veći broj spolnih partnera, a ne koriste kondom
Ako je osoba intravenski uzimala droge ili se ubola na već rabljene igle i šprice
Ako je osoba imala ili ima neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.)
Ako se osoba tetovirala ili stavljala pirsing, bila na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima.

LIJEČENJE?

HIV/AIDS se za sada ne može potpuno izliječiti, ali primjenom antiretrovirusnih lijekova usporava se napredovanje bolesti i poboljšava kvaliteta života oboljelih. Liječenje sprječava ili smanjuje moguće komplikacije bolesti, omogućuje duži i kvalitetniji život, te ujedno sprječava nehotično širenje infekcije na druge. Uz pridržavanje liječničkih preporuka prognoza HIV pozitivnih osoba znatno se popravila: danas se za njih očekuje normalan životni vijek.

PREVENCIJA?

Do danas nije pronađena vakcina protiv HIV/AIDS-a. Osnovna zaštita se svodi na izbjegavanje kontakata sa tjelesnim tečnostima drugih osoba, u prvom redu sa krvlju, spermom i vaginalnim sekretom. Ostale mjere se odnose na izbjegavanje korištenja predmeta koji mogu biti kontaminirani krvlju: injekcionih igala, pribora koji se koristi u stomatologiji, zatim za pirsing i tetovažu. Važno je stalno misliti na vlastitu zaštitu i poduzimati adekvatne zaštitne mjere. Ne postoji mogućnost prenosa HIV-a u uobičajnoj socijalnoj komunikaciji niti preko vektora.

Izvor literature: