VELIKI KAŠALJ (HRIPAVAC, PERTUSSIS)

ŠTA JE VELIKI KAŠALJ (HRIPAVAC, PERTUSSIS)?

Veliki kašalj je akutna infektivna i kontaginozna bolest, karakteristična po napadima kašlja koji se završavaju zacenjivanjem.

EPIDEMIOLOGIJA?

Hripavac je jedna od najzarznijih bolesti. Osjetljivost na bolest je opća, a najčešće oboljevaju djeca do 7 godine života. Za razliku od većine drugih zaraznih bolesti, djeca ne nasljeđuju pasivnu imunost od majki, što znači da i novorođenčad može oboljeti. U teškim stambenim i materijalnim okolnostima češće su komplikacije i viši letalitet, posebice u djece do 3 godine. Letalitet od bolesti u djece do 3 godine znao je doseći i do 30%, posebno kao rezultat komplikacija. Danas svakako ne prelazi 1%.  Otpornost nakon preboljele bolesti vrlo je solidan. Pertusis je kozmopolitska bolest i pojavljuje se tokom cijele godine. Anergija što je bolest ostavlja otvara vrata drugim bolestima, prije svega tuberkulozi. Epidemije bolesti uočavaju se svakih 4 do 5 godina, premda je u gradovima bolest stalno prisutna. Kratkoća trajanja imunosti mogla bi dovesti do pomicanja bolesti u starije životne skupine, među školsku djecu, a možda se može očekivati i oboljevanje odraslih.

ETIOLOGIJA?

Uzročnik je hripavca gram-negativni štapić Bordetella pertussis. Otkriven je 1900. godine i ne luči egzotoksin, nego se njegovim raspadanjem oslobađaju endotoksini koji uzrokuju reakciju domaćina. Najvažniji, su pri tom HLT (heat labile toxin) komponenta koja uzrokuje kašalj i neurološke simptome te LPF (lymphocyte promoting factor) komponenta koja dovodi do limfocitoze.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Izvor je infekcije isključivo čovjek. Infektivnost počinje predkraj inkubacije i traje do 3 sedmice konvulzivne faze, no epidemiološki je najvažnija kataralna faza, kad se dijagnoza obično još ne uspjeva postaviti, pa bolesnik neometano širi bolest.

KLINIČKA SLIKA?

Klinička slika pertusisa se razvija nakon inkubacije koja je prosječno 10 dana, odnosno 7-21 dan. Simptomi se postepeno javljaju, počinju kihanjem, a nastavljaju se kašljanjem, bez temperature. Kašalj je najintenzivniji noću. Karakterističan simptom je zacenjivanje, pri kome lice oboljele osobe dobiva karakterističan izgled: boja lica je cijanotična, oči su izbuljene i suzne, sa curenjem sluzi iz nosa. Napad završava napornim izbacivanjem malih količina sluzi, što je često praćeno povraćanjem. U kasnijim fazama bolesti sluz postaje tečnija pa se lakše izbacuje, a napadi kašlja su sve rjeđi. Pertusis je oboljenje koje dugo traje, prosječno 6-8 sedmica, mada ako dođe do razvoja komplikacija može trajati i znatno duže te dovesti i do letalnih ishoda.

DIJAGNOZA?

Laboratorijski, u krvnoj slici nalazimo leukocitozu s limfocitozom u paroksizmalnoj fazi ili već pri kraju kataralne faze. Epidemiološkom anketom pokušava se doznati za osobe u okolini oboljelog koje karakteristično kašlju, što kadkad daje vrlo dobre rezultate u aktivnom otkrivanju bolesnika. Ipak, konačnu potvrdu dijagnoze dat će izolacija uzročnika iz brisa nazofarinksa, te serološko dokazivanje antitijela, koja se pojavljuju u kasnijoj fazi bolesti.

LIJEČENJE?

Liječenje se može podijeliti na simptomatsko i uzročno (antibiotsko). Obim, mjesto i vrijeme uvijek određuje liječnik, što za mlađu djecu znači obavezno bolničko liječenje. Uz simptomatsku terapiju (npr. terapija salbutamolom zbog smanjenja kašlja i bronhalne opstrukcije) i suportivne mjere (primjena kisika, hranjenje nazogastričnom sondom, izvlačenje sekreta, infuzija i sl.), bolest se uvijek liječi i antibioticima. Lijek izbora je eritromicin (4 doze dnevno u trajanju od 14 dana), ali se primjenjuju i novi makrolidni antibiotici npr. azitromicin koji ima prednost zbog kratkoće i jednostavnosti primjene (jednom dnevno 3 do 5 dana).

PROGNOZA?

Prognoza nije uvijek dobra. Hripavac je teška bolest. Gotovo 50 posto oboljelih mlađi su od godine dana i u toj grupi bolest je posebno teška, osobito u mlađe dojenčadi i novorođenčadi (smrtnost čak do jedan posto). Upala pluća uobičajen je uzrok smrti u svim dobnim skupinama, a promjene u središnjem živčanom sistemu mogu ostaviti trajne posljedice. U djece koja već boluju od neke srčane, neurološke, mišićne ili plućne bolesti očekivati je teži tok bolesti.

KOMPLIKACIJE?

Komplikacije pertusisa su raznolike i česte. Glavne komplikacije su: prestanak disanja (apneja), sekundarne infekcije (upala pluća, upala srednjeg uha) i posljedice naprezanja kod kašlja (krvarenja iz nosa i drugim organima, pojava kile), a poseban su problem abnormalnosti središnjeg živčanog sistema (konvulzije, encefalopatija) koje se javljaju posebno u mlađe dojenčadi.

PREVENCIJA?

Vakcinacija djece u prvoj godini života trima dozama Di-Te-Per vakcine, a zatim revakcinacija kojom se mora obuhvatiti najmanje 95% djece, predstavlja najdjelotvorniju mjeru prevencije. Smatra se da vakcina štiti oko 85% vakcinisanih osoba te, stoga, nemamo tako naglašen pad ukupnog broja oboljelih kao kod drugih vakcino preventabilnih bolesti. Bolesnici podliježu prijavljivanju i hospitalizaciji. Dezinfekciju treba obaviti u toku bolesti, i to sekreta iz nosa, guše i svježe zagađenih predmeta iz okoline bolesti.

Izvor literature:

  1. Darko Ropac i suradnici. Epidemiologija zaraznih bolesti. Medicinska naklada Zagreb, 2003.
  • Sead Karakaš, Salih Tandir. Epidemiologija. Print GS Travnik, 2009.
  • Zarema Obradović. Primjenjena epidemiologija u okolinskom zdravlju. Fakultet zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu, 2013.