AKTUELNOSTI

STREPTOKOKNA OBOLJENJA – STREPTOKOKNA ANGINA

06/02/2023

ŠTA SU STREPTOKOKNA OBOLJENJA?

Streptokokna oboljenja su uzrokovana jednim od tipova β hemolitičkog streptokoka. Poznato je preko 80 različitih tipova koji nisu isto patogeni, a najveću patogenost za čovjeka ima β hemolitički streptokok iz grupe A. Streptokoki se u organizam najčešće unose preko disajnog, mada mogu i preko probavnog trakta te kože. Nakon što streptokoki budu unešeni u organizam, šire se na različite načine: per kontinuitatem, limfogeno, hematogeno te napadaju različite organe i u njima dovode do razvoja upalnih procesa. Najčešća oboljenja koja uzrokuju streptokoki su: streptokokna angina, skarlatina, nazofaringitis, sinuzitis, otitis, pneumonija, sepsa, gnojni meningitis. Između 25 i 30% svih angina uzrokavano je streptokokom.

ŠTA JE STREPTOKOKNA ANGINA?

Streptokokna angina odnosno faringitis je akutna upala ždrijela (grla) koju uzrokuje bakterija streptokok. Da se tačnije označi upala tonzila (krajnika) i ždrijela upotrebljava se i naziv tonzilofaringitis. U našoj medicinskoj terminologiji faringitis i tonzilofaringitis obično označavaju blažu, odnosno virusnu upalu, a angina težu streptokokom uzrokovanu bolest. Streptokokna angina se klinički manifestira upalnim promjenama u ždrijelu, koje obično prati visoka temperatura i glavobolja te jača grlobolja s otežanim gutanjem.

EPIDEMIOLOGIJA?

Streptokokna oboljenja pa i streptokokna angina se javljaju u svim krajevima, ali sa najvećim brojem oboljelih u umjerenom klimatskom pojasu. Postoji značajna razlika u morbiditetu gusto i rijetko naseljenih područja, odnosno postoji direktna povezanost gustine naseljenosti i javljanja streptokoknih oboljenja. Streptokokna oboljenja gornjih disajnih puteva su znatno češća u mjestima sa velikom gustinom naseljenosti gdje se kontinuirano javljaju, odnosno gdje se održavaju kao endemična. U rjeđe naseljenim mjestima streptokona oboljenja se povremeno javljaju, ali obolijeva veliki broj osoba pa se javljaju u formi epidemija. Osjetljivost na streptokok je opća. Nakon prirodne infekcije, razvija se tipno specifična imunost koja traje godinama. Zbog velikog broja seroloških tipova, česte su ponovne infekcije drugim tipovima. Streptokokna oboljenja se najčešće javljaju kod djece predškolskog i školskog uzrasta, a kao i kod ostalih respiratornih oboljenja, najmanje oboljelih je u dojenačkoj dobi.

UZROČNIK STREPTOKOKNE ANGINE?

Uzročnik streptokokne upale grla je bakterija beta-hemolitički streptokok iz skupine A.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Rezervoar zaraze je isključivo čovjek, bolesnik ili kliconoša, a osnovni put prenosa je sekretom iz ždijela. Izvor zaraze mogu biti:

Oboljeli od neke streptokokne bolesti (najvažnija oboljenja gornjih disajnih puteva)
Kliconoše (najčešće rekonvalescentne kao kod streptokoka u nosu).

Kliconoštvo je češće kod djece nego kod odraslih. U gradskoj sredini ono iznosi 4-8% i češće je zimi nego ljeti, dok se u kolektivima zatvorenog i poluzatvorenog tipa procenat kliconoša može popeti i do 20%. Kliconoštvo nije dugotrajno, ali u nekim slučajevima može trajati i mjesecima. Streptokoke se najčešće prenose kapljicama sline i sluzi, a mogu i kontaktom sa oboljelom osobom ili kliconošom. Rjeđi način prenosa je prašinom, zatim preko kontaminiranih predmta ili hranom.

KLINIČKA SLIKA?

Simptomi angine obično počinju od 1 do 3 dana nakon infekcije.

Simptomi variraju između blagih do težih, a najznačajniji su:

visoka tjelesna temperatura, veća i od 38.5°C,
crveno iritabilno grlo, nekad i s bijelim tragovima,
moguće oteknuti krajnici i limfne žlijezde na vratu i ispod donje vilice,
otežano gutanje,
gubitak apetita,
drhtavica,
glavobolja,
osjećaj umora i slabosti,
povraćanje.

DIJAGNOZA?

Dijagnoza angine bitno ne zadaje veće poteškoće, jer su lokalni simptomi većinom jasno izraženi, a promjene u ždrijelu su pristupačne oku. S praktičnog stajališta, najvažnije je prepoznati i razlučiti streptokoknu anginu od drugih virusnih infekcija u gornjem dijelu disajnog sistema jer samo ona zahtijeva liječenje antibiotikom. Za virusne respiratorne infekcije karakteristična je pojava i drugih respiratornih simptoma, nastup bolesti je postepen, simptomi su blaži, a upalni eksudat u ždrijelu nije gnojan. Klinička dijagnoza streptokokne angine može se potvrditi mikrobiološki, dokazom streptokoka u brisu ždrijela.

RAZLIKE IZMEĐU STREPTOKOKNE ANGINE I VIRUSNIH PREHLADA?

Karakteristike	Streptokokna angina	Virusne prehlade
Početak	Nagao	Postepen
Temperatura	Vrlo visoka, često s tresavicom	Umjereno povišena, bez tresavice
Opći simptomi	Jače izraženi	Manje izraženi
Respiratorni simptomi	Samo grlobolja, osobito naglašena	Hunjavica, konjunktivitis, promuklost, kašalj – grlobolja je manje istaknuta
Ždrijelo	Izrazito crveno s gnojnim eksudatom	Crveno bez eksudata ili sa sluzavim eksudatom
Limfni čvorovi na vratu	Angularni povećani i bolni	Mogu biti povećani svi, nisu bolni
Broj leukocita	Izrazito povišen	Obično normalan ili čak snižen
Bris ždrijela	Beta-hemolitički streptokok, grupa A	Negativan
Liječenje	Antibiotik (penicilin)	Simptomatsko

LIJEČENJE?

U liječenju streptokokne angine lijek izbora je penicilin. Liječenje traje 10 dana. Samo ako postoji preosjetljivost na penicilin, primjenjuju se makrolidi ili cefalosporinski antibiotici. Primjena antibiotika ne skraćuje samo tok bolesti, nego se sprječavaju i liječe komplikacije (otitis, sinusitis, peritonzilarni apsces, bakterijemija, reumatska vrućica, glomerulonefritis).

KOMPLIKACIJE?

Komplikacije su izuzetno rijetke s razvitkom antibiotika, no ima slučajeva u kojima mogu nastati.U slučaju da se gnojna upala angine ne liječi pravilno ili ne počne liječiti na vrijeme, mogu se razviti određene komplikacije. Naime, bakterije će se sve više razmnožavati i proširiti se na ostala tkiva uzrokujući infekcije. Komplikacije koje nastaju su:

upala uha i sinusa,
prodiranje u krv – bakterijemija i sepsa,
peritonzilarni apsces,
upalna bolest bubrega,
reumatska vrućica,
šarlah.

PREVENCIJA?

Zaraznost streptokokne angine je visoka te je potrebno provesti određene mjere zaštite od infekcije. Izvor zaraze je prvenstveno bolesnik, ali također treba paziti na opću higijenu i ponašanje u okolini.

U prevenciji od zaraze streptokokima treba:

često prati ruke – to će spriječiti da se sami zarazite te da se bakterije prenesu na druge osobe i predmete,
kod kihanja i kašljanja prekriti lice – streptokoki se šire zrakom te se na ovaj način sprječava njihov prijenos u okolinu,
ne dijeliti pribor za jelo i piće – tako se sprječava prijenos bakterija slinom, a to isto suđe treba temeljito oprati vrućom vodom i deterdžentom,
ne dolaziti u bliski kontakt sa zaraženim osobama,
dezinficirati često korištene površine u kući.
u pravilu kod neinvazivnih infekcija nije potrebno provoditi hemoprofilaksu u asimptomatskih osoba niti je potrebno aktivno tražiti kliconoše (nije potrebno masovno uzimanje briseva svih članova kolektiva). Kliconoše streptokoka nisu pod pojačanim rizikom od razvoja supurativnih niti nesupurativnih komplikacija streptokokne infekcije, te ne prenose BHS-A na svoje bliske kontakte kao što to čine bolesnici u akutnoj fazi streptokokne upale. U pravilu liječenje asimptomatskih kliconoša ili njihovo udaljavanje iz kolektiva nema smisla jer se i oni koji su bili negativni u brisu mogu već slijedeći dan negdje inficirati i unijeti streptokok u kolektiv. Ne postoji vakcina protiv streptokoknih bolesti.

EPIDEMIJA STREPTOKOKA?

Odgovor na pitanje zašto se primjećuje ovoliko streptokoknih infekcija nema samo jedno značenje. Imamo najprije pojavu ponovnog miješanja populacije u kontekstu sindemije gdje imamo COVID u kombinaciji sa sezonom gripe, RSV-om i piogenim streptokokom – rani početak sezone infekcije streptokokom koji se podudara s povećanjem cirkulacije respiratornih virusa i COVID-om i mogućom virusnom koinfekcijom što može povećati rizik od invazivne bolest. Studija u Lancetu je pokazala da su koinfekcije SARS-COV-2 s virusom influence i adenovirusima značajno povezane za povećanim izgledima za smrt. BMJ studija na mladim ljudima s blagim COVID-om je pokazala da je rizik od streptokoknog tonzilitisa povećan posebno u djece – barem do 1 godine nakon COVID-a. SARS-COV-2 može zaraziti nepčane tonzile i adenoide kod asimptomatske djece. Antigen SARS-COV-2 identificiran je u tonzilarnim dendritičkim ćelijama, makrofagima te B i T limfocitima. Infekcija monocita potiče inflamasome, SARS-COV-2 zaražene ćelije u tonzilama bi mogle dodatno pojačati upalu u takvom hroničnom upaljenom tkivu. Otprije je poznat veći rizik za superinfekcije streptokokom kod varičela, EBV-a i influence. Virusne infekcije mogu izazvati imunoderegulaciju urođenog i stečenog imunološkog odgovora i oštetiti sluznice što pruža povoljno okruženje za rast bakterija, adherenciju i olakšava invaziju.

Invanzivni oblik streptokokne bolesti?

Teški invanzivni oblik streptokokne bolesti je rijedak (0,2 na 100.000) i ne treba paničariti, no ako temperatura traje duže od 5 dana ili je povezana sa letargijom, otežanim disanjem, smanjenim uzimanjem vode treba se javiti ljekaru. Streptokok koji sada hara najvjerovatnije nije novi mutant. To je M1T1 S pyogenus (M1UK) koji je identificiran 2016. u V.Britaniji, a proizvodi značajno više toksina SPE-A (do novih rezultata sekvenciranja). Nije postao rezistentan na pencilin te ne postoje dokazi da je veća rekurencija ili relaps nakon terapije pencilinom, a prema podatcima Odbora za praćenje rezistencije, rezistencija na alternativne antibiotike, makrolide, se smanjila.

STANJE NA KANTONU SARAJEVO?

Na osnovu Prijava oboljenja – smrti od zarazne bolesti koje se prijavljuju u skladu s Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Sl.novine FBiH br.29/05) za period od 01.01.-31.12.2022. ukupno je na Kantonu Sarajevo prijavljeno 112 slučajeva streptokone angine najviše u uzrastu od 0 – 7 godina. Za period od 01.01.-29.01.2023. ukupno je prijavljeno 20 slučajeva streptokone angine u uzrastu od 0-7 godina života.

Izvor literature: