MORBILLI (Krzamak, ospice, male boginje)
To je virusna infekcija koja se prenosi kapljično, kašljanjem oboljele osobe.
Ovo je jedna od najinfektivnijih preventabilnih bolesti – ako se u istoj prostoriji nalazi 10 osoba i uzročnik je tu u zraku, njih 9 će biti inficirano. Stoga se morbili šire izuzetno brzo i brzo inficiraju više osoba. Rizik od smrtnog ishoda iznosi oko 0.2%, ali u slučajevima pothranjenosti, može iznositi i do 10%. Smrtnost kod imunokompromitovanih lica iznosi i do 30%.
Inkubacija traje 10 do 12 dana. Do pojave osipa može proći 7 do 21 dan, obično 14 dana. Od simptoma se javljaju nos koji curi, visoka temperatura od oko 40°C te karakterističan crveni, pljosnati osip. Rani simptom bolesti su Koplikove tačke – lezije na bukalnoj sluznici (sluznica unutrašnjosti obraza) u regionu prvog i drugog kutnjaka. Drugi simptomi uključuju korizu, konjuktivitis i kašalj. Može se javiti anoreksija usljed dijareje te generalizirana limfadenopatija (uvećanje limfnih čvorova). Osip traje 5-6 dana, zatim mrlje postanu smeđe i osip se povlači i ljušti. Sezona morbila je kasna zima – proljeće. Komplikacije se javljaju u oko 30% slučajeva. Komplikacije su najčešće kod djece mlađe od 5 godina i odraslih iznad 20 godina.
U komplikacije spadaju:
- teška dijareja (8% slučajeva);
- otitis media/zapaljenje srednjeg uha (7%);
- upala pluća (6%);
- encefalitis (0.1%);
- smrtni ishod (0.2%).
Najčešći uzrok smrti kod djece jeste kompliciranje sa upalom pluća, a kod odraslih sa encefalitisom. Čak oko 60% slučajeva upale pluća sa morbilima ima smrtni ishod. U 5 do 10 slučajeva na milion oboljelih može doći i do subakutnog sklerozirajuće panencefalitisa, rijetke degenerativne bolesti centralnog nervnog sistema, koja se javlja u prosjeku 7 godina nakon infekcije. Zahvaljujući vakcinaciji, ova zakašnjela komplikacija infekcije morbilima je sve rjeđa. Inače, bolest teče polako, prvo se javlja ataksija, zatim počinju napadi, a komplikacije rezultiraju smrtnim ishodom.
Morbili slabe imunološki sistem i čine ga podložnijim za druge bolesti – i to trebate imati na umu.
Imunizacija se sprovodi sa 2 doze MRP vakcine (morbili, rubeola, zaušnjaci/parotitis, poznata i kao MMR vakcina). Prva doza se prima sa navršenih 12 mjeseci starosti, prema kalendaru imunizacije, a druga u 6. godini. Ako je u jeku epidemija morbila, preporuka je dati djeci od 9 mjeseci nultu dozu MMR vakcine.
Vakcinisani sa dvije doze imaju dugotrajan imunitet.
PAROTITIS (ZAUŠNJACI, MUMPS)
Parotitis je virusno oboljenje dječijeg uzrasta, koje se ispoljava kao upala zaušnih žlijezda. Najčešće obolijevaju djeca u uzrastu 5-10 godina, u periodu zime. Djeca ispod 2 godine rijetko obolijevaju. Kod 15-40% slučajeva zaušnjaka kod dječaka, naročito dječaka u pubertetu, dolazi do vrlo bolnog oticanje testisa (orhitisa) koji kasnije može rezultirati neplodnošću. Zapaljenje testisa se obično dešava 10 dana nakon početka bolesti, ali može se dogoditi još kasnije, čak 6 sedmica nakon pojave oticanja zaušnih žlijezda. Neplodnost kao rezultat orhitisa je rijetka pojava, ali je ne treba odbaciti kao moguću komplikaciju i treba je spriječiti ispravnim djelovanjem – prevencijom.
Zaušnjaci mogu rezultirati i upalom jajnika u 5% slučajeva infekcija kod odraslih žena.
Još jedna komplikacija je pojava meningitisa (u oko 10% slučajeva) i encefalitisa (incidencija oko 2 slučaja na 100 000 ). Ostale komplikacije uključuju upalu mozga, pankreasa i gubitak sluha.
Najefikasniji način borbe sa zaušnjacima je vakcinacija.
Danas se vakcina protiv zaušnjaka daje kao komponenta MPR vakcine. Dvije doze ove vakcine predstavljaju prilično pouzdano sredstvo dugotrajne zaštite od ove neugodne bolesti. Prva doza se prima u dobi od navršenih 12 mjeseci života, a druga doza se daje u šestoj godini života, pred polazak u školu.
RUBEOLA (Crvenka)
Rubeola je, najčešće, blaga virusna bolest koja prolazi bez komplikacija, ali može biti veoma opasna ako se trudnica inficira virusom rubeole. Opasnost se ne odnosi na buduću majku, nego po plod.
Dijete sa kongenitalnom rubeolom ima jako loše prognoze. Upravo zbog teratogenog efekta na plod, rubeola je bolest od interesa za globalno planiranje i imunizacija protiv rubeole je uvrštena u kalendar imunizacije. Djeca sa kongenitalnom rubeolom mogu širiti zarazu čak godinu dana.
Najbolji način preveniranja kongenitalne rubeole jeste vakcinacija.
Klinička slika je vrlo blaga i čak polovina bolesnika i ne primijeti da je bolesna, osim što osjećaju malaksalost i imaju blagi crveni osip, koji vjerovatno zamijene sa nekom alergijom. Osip počinje dvije sedmice nakon inficiranja i obično počinje na licu, pa se širi tijelom. Ponekad infekcija može biti praćena oticanjem limfnih čvorova. Prenosi se kapljično, zrakom. Kada se jednom preboli, stiče se imunitet. Osip od rubeole podsjeća na onaj od morbila, ali je manje crven.
Kongenitalna rubeola je najznačajniji razlog za preventivno djelovanje, zbog kojeg je imunizacija za ovu bolest uvrštena u kalendar obaveznih vakcinacija.Najgori mogući slučaj adultne infekcije rubeolom jeste infekcija trudnice, naročito u prvom trimestru.
Ustanovljeno je da, što je trudnoća mlađa, to infekcija rubeolom ima katastrofalnije posljedice po dijete. U ranim periodima gestacije virus uzrokuje različite malformacije, te za ovaj virus kažemo da je teratogen. Defekti su rijetki ukoliko do infekcije dođe nakon 20 sedmice trudnoće. No, kako god, virus utiče na organe fetusa i uzrokuje razne probleme. Rubella virus može uzrokovati gluhoću novorođenčeta te različite probleme očiju: retinopatiju, glaukom, kataraktu. Ostale komplikacije kongenitalne rubeole uključuju kardijačne defekte, plućnu stenozu, lezije kostiju te mentalnu retardaciju i mikrocefaliju.
Kongenitalni sindrom infekcije rubeolom može dovesti i do različitih endokrinopatija, uključujući i tireoiditis, te diabetes mellitus.
Ukoliko se infekcija rubeolom desi u 8-10 sedmici gestacije, u oko 90% slučajeva dolazi do multiplih defekata fetusa, koji mogu rezultirati spontanim pobačajem.
Jedna doza vakcine protiv rubeole ima efikasnost od čak 95%. Imunitet na rubeolu, stečen vakcinom, je praktično doživotan. Doza se ponavlja, jer su dvije doze potrebe za efikasniju zaštitu od druge bolesti protiv koje nas štiti koktel vakcina u koji ide i oslabljeni uzročnik rubeole.
Vakcinacija MPR vakcinom se ne preporučuje u trudnoći, upravo zbog teratogenosti Rubella virusa. Teratogenost oslabljenog uzročnika nije potvrđena, no treba izbjegavati začeće 28 dana nakon eventualnog primanja MPR vakcine.
Osobe sa imunodeficijencijom ili imunosupresijom koje su rezultat leukemije limfoma, nekog drugog kancera ili iz bilo kojeg razloga primaju imunosupresivnu terapiju ne bi trebale biti vakcinisane.
Vakcina sadrži nešto neomicina, humani albumin, želatin i osobe koje imaju jaku alergiju na neku od komponenti vakcine, primjerice na neomicin, ne bi trebale primiti ovu vakcinu.
Osobe koje imaju ozbiljne akutne bolesti ne bi trebale primiti ovu vakcinu (tj. tada se vakcina obično odgađa do izlječenja). Međutim, osobe koje imaju blaže bolesti, poput blagih infekcija respiratornih organa mogu primiti vakcinu.
