Search
Close this search box.

Legionarska bolest ili Legioneloza

Legionarska bolest ili Legioneloza je teška infekcija uzrokovana bakterijom Legionella spp. Uzrok oko  90% infekcija je Legionella pneumophilla. Bolest se najčešće očituje kao atipična upala pluća.

Pored Legioneloze bakterije Legionelae mogu uzrokovati blagu bolest koja se zove Pontijačna groznica,  sa simptomima sličnima gripi: groznica, slabost, glavobolja, bolovi u mišićima. Kod ove bolesti   nisu zabilježeni smrtni slučajevi.

Legionarska  bolest, koja je sigurno  postojala i ranije, ali je ime uspostavljeno  1976. g. nakon velike epidemije među američkim legionarima tokom njihove konvencije u hotelu u Philadelphiji (SAD)  kada je, kao uzročnik, izolovana bakterija Legionella.

Bakterije Legionele se nalaze u prirodi u raznim vodama poput rijeka, jezera i blata, obično u manjem broju. Opasnost nastaje kada uđu u vodene sisteme koje je izgradio čovjek, kao što su rashladni uređaji, veliki vodoopskrbni sistemi tople vode, ovlaživači, dekorativne fontane i sl., najčešće oštećenjem vodovodnih cijevi, ulijevanjem površinskih voda te neispravnim spojevima za  potrošnju vode npr. spoj na hidrantnu vodu.

Legionele se razmnožavaju u  toploj  vodi  koja miruje jer pruža idealne uvjete za njihov razvoj. Legioenele se razmnožavaju na temperaturama  20-50⁰C, a idealne temperature su između 35 i 46 ⁰C. Dobri uvjeti za njihov rast i razvoj  su i postojanje kamenca, hrđe, biofilma i prisustvo drugih mikroorganizama. Biofilmovi su jako složeni mikrobiološki sistemi koji se sastoje od bakterija, algi i višećelijskih organizama koji žive u vodi, a koje su priljubljene uz površinu (npr. vodovodne cijevi) i koje izlučuju ljepljivu tvar koja ih štiti od uticaja iz okoline. Važna odlika biofilma je da se njegovi komadići mogu otkinuti i nošeni vodenom strujom prenositi na druga mjesta. Upravo zbog čvrste povezanosti biofilma s podlogom, teško ih se riješiti, a najbolji način je mehaničkim čišćenjem.

Legionele se prenose udisanjem vodenog aerosola  koji sadrži legionele ili aspiracijom vode ili leda (tekućina koja uđe u usta, umjesto u jednjak i dalje u želudac, uđe u disajni sistem, posebno kod  osjetljivihi  bolničkih pacijenata, koji imaju oslabljen refleks kašlja).  Udisanje aerosola najčešće nastaje pri tuširanju, u bazenima s pjenom te širenjem aerosola iz rashladnih tornjeva velikih vodenih sistema. Aerosoli su sitne, oku nevidljive kapljice. Legionele se ne prenose se  čovjeka na čovjeka, niti kućnim klimatizacijskim sistemima. Izuzetno je mala vjerovatnost zaražavanja preko prirodnih voda.

Najčešći faktori rizika  za obolijevanje od legionarske bolesti je pušenje većih količina cigareta. Od ostalih faktora rizika spominju se  osobe starije od 50 godina (češće  muškarci), hronične bolesti pluća, transplantacija organa, uzimanje većih doza kortikosteroida, oslabljeni imunološki sistem, kao i prekomjerna  konzumacija alkohola.

Nakon inkubacije od 2 do 10 dana, javljaju se sljedeći simptomi: visoka temperatura (>39 oC), suhi kašalj, proljev, mučnina, povraćanje, glavobolja, bolovi u mišićima i prsima i otežano disanje.

Legionarsku bolest ne dobiju svi koji udahnu Legionele. Većina osoba na njih  je otporna  tako da se smatra kako će na 100 osoba izloženih Legionelama u aerosolu oboljeti njih manje od 5.

Najbolji način dokazivanja Legioneloze je porast ove bakterije na specijalnim hranljivim podlogama na koji se stavi iskašljaj pacijenta. Radi se i urinarni test na prisutnost antigena Legionele i drugi laboratorijski testovi.

Bolest se liječi antibioticima ali uprkos tome smrtnost je 5-10%. Vrlo važno je što ranije otkriti da se radi o Legionarskoj bolesti i započeti s liječenjem.

Prevencija

Dva najvažnija faktora  koja omogućavaju razmnožavanje Legionela su odgovarajuća temperatura i stajanje  vode. To znači da temperatura tople vode stalno treba biti viša od 50⁰C, a hladne vode niža od 20⁰C. Takođe je  potrebno  redovno čistiti rozete tuševa i mrežice na slavinama od kamenca. Redovna upotreba svih slavina i ispiranje sistema sprječava stagnaciju vode. Veliki sistemi se nakon ponovnog otvaranja objekta moraju pasterizirati visokom temperaturom vode (70-90 oC) ili hiperhlorirati visokim dozama hlora.