Što je legionarska bolest?
Legionarska bolest težak je oblik pneumonije (upale pluća) koju uzrokuju bakterije iz roda Legionella (legionele). Smrtnost pacijenata iznosi 5 – 10 %. Izloženost legionelama ne dovodi uvijek do zaraze. Osobe s postojećim bolestima, pušači i osobe starije dobi izloženi su većem riziku od zaraze tim bakterijama. Simptomi se obično počinju pojavljivati od dva do deset dana nakon zaraze, a u rijetkim je slučajevima potrebno do tri tjedna da bi se oni razvili. Vrućica, zimica, glavobolja i bolovi u mišićima najčešći su simptomi bolesti. Nakon toga dolazi do pojave suhog kašlja i problema s disanjem koji se mogu razviti u tešku pneumoniju. U otprilike trećine bolesnika javlja se također proljev ili povraćanje, a u otprilike polovice zbunjenost ili delirij. Većini bolesnika potrebna je hospitalizacija i liječenje odgovarajućim antibioticima.
Dijagnoza se postavlja na temelju određenih laboratorijskih pretraga, često nakon povratka putnika kući.
Kako se prenosi legionarska bolest?
Legionarska bolest se prenosi udisanjem mikroskopskih kapljica vode (aerosola) koje sadrže legionele. Te bakterije žive u vodi i razmnožavaju se u prikladnim uslovima, npr. u vodi nakupljenoj u umjetnim vodnim sistemima pri temperaturi od 20 °C do 50 °C. Aerosoli u kojima su prisutne legionele mogu nastati, na primjer, pri puštanju vode iz slavine ili tuša, pri stvaranju mjehurića u vodi u hidromasažnim bazenima ili putem nekih klimatizacijskih sistema.
Informacije o legionarskoj bolesti za voditelje turističkih smještajnih objekata
Je li smještajni objekt izvor zaraze?
Smještajni objekt u kojem je odsjela osoba s legionarskom bolešću ne mora nužno biti izvor zaraze. Osoba se mogla zaraziti na mnogim različitim mjestima. Međutim, ako su dva ili više bolesnika odsjela u istom smještajnom objektu, osobito u kratkom vremenskom razdoblju, postoji veća vjerojatnost da je taj objekt izvor zaraze. U tom je slučaju hitno potrebno provesti ispitivanja u tom objektu. Voditelji turističkih smještajnih objekata trebali bi biti svjesni rizika od legionarske bolesti i poduzeti sve moguće mjere kako bi se taj rizik smanjili.
Koja su rizična područja turističkog smještajnog objekta?
Rizik od zaraze postoji ondje gdje se stvaraju kapljice vode (aerosoli), npr. u:
• tuševima i slavinama,
• hidromasažnim kadama,
• rashladnim tornjevima i evaporativnim kondenzatorima koji se upotrebljavaju za klimatizaciju zraka,
• ukrasnim fontanama, posebno unutarnjim,
• ovlaženim izlozima hrane i ostalim uređajima za ovlaživanje,
• vodnim sistemima crijeva za zalijevanje biljaka.
Gdje se razmnožavaju i žive legionele?
• u vodi temperature između 20 °C i 50 °C
• u cisternama ili spremnicima tople ili hladne vode
• u cijevima s malim protokom vode ili bez protoka (uključujući one u slobodnim sobama)
• u sluzi (biofilmu) i prljavštini na unutarnjim površinama cijevi i spremnika
• na gumi i prirodnim vlaknima podložaka
• u grijačima vode i spremnicima za čuvanje tople vode
• u kamencu ili koroziji u cijevima, tuševima i slavinama.
Ti uslovi pogoduju razvoju legionela i povećavaju rizik od zaraze gostiju i osoblja.
Što voditelji turističkih smještajnih objekata mogu učiniti kako bi se izbjegla zaraza gostiju legionarskom bolešću?
Primjena plana od 15 tačaka za smanjenje rizika od zaraze legionelama moguće je rizik svesti na najmanju moguću mjeru. Preporučuje se da hotelijeri i ostali vlasnici smještajnih objekata slijede plan od 15 tačaka za smanjenje rizika od zaraze legionelama:
1. Imenovati barem jednu osobu koja će biti odgovorna za kontrolu legionela.
2. Osigurati da je imenovana osoba dovoljno osposobljena i iskusna za kompetentno obavljanje svoje dužnosti, te da je ostalo osoblje svjesno važnosti svoje uloge u kontroli legionela.
3. Stalno održavati temperaturu i protok tople vode: temperatura tople vode treba biti između 50 °C i 60 °C (prevruća voda za držanje ruke pod mlazom duže od nekoliko sekundi) u cijelom sistemu osiguravanja tople vode.
4. Stalno održavati temperaturu hladne vode. Ona ne bi smjela prelaziti 20 °C u cijelom sistemu i na svim ispustima (to možda neće biti moguće pri visokoj sobnoj temperaturi, no potrebno je poduzeti sve moguće mjere kako bi se hladna voda koja ulazi u prostorije i spremnike održavala što hladnijom).
5. Pustiti vodu da teče nekoliko minuta iz svih slavina i tuševa u sobama za iznajmljivanje i ostalim prostorijama (dok ne dostigne temperaturu iz tačaka 3. i 4.) bar jedanput sedmično ako su sobe slobodne i uvijek neposredno prije njihovog iznajmljivanja.
6. Održavati čistoću glava tuševa i slavina, uključujući uklanjanje kamenca.
7. Redovno, odnosno bar dva puta godišnje, očistiti i dezinficirati rashladne tornjeve i s njima povezane cijevi koje se upotrebljavaju za klimatizaciju zraka.
8. Jedanput godišnje očistiti, isprazniti i dezinficirati grijače vode (izmjenjivači topline).
9. Nakon izvođenja radova na sistemu i grijačima vode i prije početka nove sezone dezinficirati sisteme za osiguravanje tople vode s pomoću visokog nivoa klora (50 mg/l) 2 do 4 sata.
10. Redovno, bar jedanput svaka tri mjeseca, očistiti i dezinficirati sve filtere za vodu slijedeći upute proizvođača.
11. Jedanput mjesečno pregledati spremnike za čuvanje vode, rashladne tornjeve i vidljive cijevi. Osigurati da su svi poklopci neoštećeni i čvrsto pričvršćeni.
12. Bar jedanput godišnje pregledati unutrašnjost spremnika hladne vode, a u slučaju pojave naslaga ili druge prljavštine očistiti i dezinficirati s 50 mg/l hlora.
13. Osigurati da se pri mijenjanju postojećeg sistema ili ugradnji novih instalacija ne stvaraju cjevovodi s isprekidanim protokom vode ili bez protoka te dezinficirati sistem nakon izvođenja bilo kakvih radova.
14. Ako postoji hidromasažni bazen (poznat i pod nazivima bazen s mlazom jacuzzi i hidromasažna kada), osigurati da se:
− redovno dodaje od 2 do 3 mg/l hlora i da se nivo dodane tvari i pH vrijednost provjeravaju bar tri puta dnevno;
− bar polovina vode mijenja svakoga dana;
− filtri za pijesak ispiru svakoga dana;
− cijeli sistem čisti i dezinficira jedanput sedmično.
15. Voditi dnevnu evidenciju o izmjerenim vrijednostima vode kao što su temperatura, pH vrijednost i koncentracija hlora, te osigurati da ih voditelj redovno provjerava.
Literatura:
- European Centre for Disease Prevention and Control. Facts about Legionnaires’ disease. Dostupno na: https://ecdc.europa.eu/en/legionnaires-disease/facts;
- Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Smanjenje rizika od legionarske bolesti. Dostupno na: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/smanjenje-rizika-od-legionarske-bolesti/;
- Legionella and the prevention of legionellosis. World Health Organization, 2007. Dostupno na: https://www.who.int/water_sanitation_health/emerging/legionella.pdf;
Izvor:
