Preventivne mjere za smanjenje rizika od legionarske bolesti

Legionarska bolest težak je oblik pneumonije (upale pluća) koju uzrokuju bakterije iz roda Legionela. Do danas je otkriveno preko 40 vrsta i više od 60 serotipova. Bolest je prvi put prepoznata 1976. godine, kada je u jednom hotelu u Filadelfiji (SAD) oboljelo 180 učesnika godišnjeg skupa ratnih veterana – legionara. Od posljedica teške upale pluća tada je umrlo nekoliko desetina osoba. Po oboljelima u ovoj epidemiji bolest je i dobila ime.

Legionele se prenose udisanjem vodenog aerosola (aerosol – sitne kapljice raspršene u zraku, nevidljive golim okom) koji ih sadrži ili aspiracijom vode (tečnost koja, umjesto u jednjak i dalje u želudac, uđe u disajni sistem), a koja je posebno značajna kod osjetljivih bolničkih pacijenata sa oslabljenim refleksom gutanja i kašljanja. Udisanje aerosola najčešće se dešava prilikom tuširanja, korištenjem hidromasažnih kada, te širenjem aerosola iz velikih ventilacionih sistema. Legionela se može pojaviti i u velikim vodoopskrbnim sistemima toplom vodom, ovlaživačima, dekorativnim fontanama i sl.

Obzirom da se u kućnim i klimatizacijskim sistemima u automobilima ne koristi voda kao rashladni medij, vjerovatnoća za nastanak oboljenja ovim putem, praktično je nikakva.

Preventivne mjere

Uništavanje legionela je vrlo težak zadatak. Mlaka i topla voda koja miruje pruža idealne uslove za njihovo razmnožavanje. Legionele se razmnožavaju na temperaturama  20 – 50°C, a idealne temperature su između 35 i 46°C. Pogodni uslovi za rast i razmnožavanje su prisustvo kamenca, hrđe, te neadekvatno postavljene vodne instalacije. Sposobne su da razviju biofilmove: složeni mikrobiološki sistemi koji se priljublju uz površinu (npr. vodovodne cijevi sa navedenim defektima) i tako formiraju zaštitni omotač unutar kojeg se dalje razmnožavaju. Važna karakteristika biofilma je da se njegovi komadići mogu otkinuti i vodenom strujom prenijeti na druga mjesta unutar sistema. Upravo zbog čvrste povezanosti biofilma s podlogom, teško je riješiti ih se.

U cilju smanjenja rizika od legionarske bolesti važno je redovito provoditi preventivne mjere. Za planiranje i kontrolu njihovog provođenja poslodavac treba službeno zadužiti stručnu osobu iz samog objekta. Odgovornost takve osobe je da nadzire i vodi pisanu evidenciju o provođenju preventivnih mjera, sa zabilježenim datumima, vrstom provednih postupaka, izmjerenim vrijednostima (npr. slobodni rezidualni hlor, temperatura vode i dr.), te eventualnim uočenim nedostacima, kao i prijedlozima za njihovo uklanjanje. Potrebno je da je imenovana osoba dovoljno osposobljena i iskusna za kompetentno obavljanje svoje dužnosti, te da je ostalo osoblje svjesno važnosti svoje uloge u kontroli legionarske bolesti.

Generalne preporuke za smještajne jedinice:

• Puštati vodu da teče nekoliko minuta iz svih slavina i tuševa u sobama za iznajmljivanje i ostalim najmanje jedanput sedmično, ako su sobe slobodne i uvijek neposredno prije njihovog iznajmljivanja. Zbog sigurnosti gostiju temperatura tople vode na slavinama ne smije pasti ispod 50°C tokom čitavog rada objekta. Razlika između najviše i najniže temperature izmjerene na slavinama nakon jedne minute ispuštanja vode ne bi smijela biti veća od 10°C. Veća razlika ukazuje na neadekvatan protok, nedostatak izolacije ili povrat hladne vode u sistem tople vode. Temperatura hladne vode na slavinama, nakon ispiranja, ne bi smjela prelaziti 20°C tokom čitavog rada objekta.
• Redovno održavati čistoću glava, tuševa i slavina, uključujući i uklanjanje kamenca, te po potrebi zamijeniti novim.
• Redovno (preporuka je najmanje dva puta godišnje), očistiti i dezinfikovati rashladne tornjeve i s njima povezane cijevi koje se upotrebljavaju za klimatizaciju zraka.
• Jedanput godišnje očistiti, isprazniti i dezinfikovati grijače vode (kalorifere).
•  Nakon izvođenja radova na sistemu i grijačima vode i prije početka nove sezone dezinfikovati sisteme za osiguravanje tople vode pomoću visoke koncentracije hlora (50 mg/l) 2 do 4 sata.
• Redovno (preporuka je najmanje jedanput u tri mjeseca), očistiti i dezinfikovati sve filtre za vodu slijedeći upute proizvođača.
• Jedanput mjesečno pregledati rezervoare za čuvanje vode, rashladne tornjeve i vidljive cijevi.
• Preporuka je najmanje jedanput godišnje pregledati unutrašnjost rezervoara hladne vode, a u slučaju pojave naslaga ili druge prljavštine dezinfikovati s 50 mg/l hlora, te očistiti.
• Osigurati da se pri mijenjanju postojećeg sistema ili ugradnji novih instalacija ne stvaraju cjevovodi s isprekidanim protokom vode ili bez protoka, te dezinfikovati cijeli sistem  nakon izvođenja bilo kakvih radova.

Ako postoji hidromasažni bazen (poznat i pod nazivima bazen s mlazom jacuzzi i hidromasažna kada), osigurati da se:

• redovno dodaje od 2 do 3 mg/l hlora i da se koncentracije rizidualnog hlora i pH vrijednost provjeravaju najmanje tri puta dnevno;
• najmanje polovina vode mijenja svakoga dana;
• filtri za pijesak ispiraju svakoga dana;
• cijeli sistem čisti i dezinfikuje jedanput nedeljno.

Potrebno je voditi dnevnu evidenciju o izmjerenim vrijednostima vode, kao što su temperatura, pH vrijednost i koncentracija hlora, te osigurati da ih odgovorna osoba redovno provjerava.

Preventivno djelovanje je od velike važnosti. Da bi se spriječili rast i razmnožavanje bakterija svakako je potrebno redovno sanitarno-tehničko i higijensko održavanje. U slučaju da vodovodni i ventilacioni sistemi nisu duže vrijeme korišteni (duže od 5 dana), prije puštanja u rad, preporučuje se uraditi sljedeće mjere:

Mjere za termičku dezinfekciju:

• Isprazniti vodu iz bojlera i rezervoara u vodnom sistemu, te koliko je moguće i iz distributivnog sistema vodovodnih cijevi.
• Temeljito mehanički očistiti, oprati i dezinfikovati unutrašnjost bojlera i rezervoara.
• Temeljito mehanički očistiti, oprati i dezinfikovati mrežice i izlive za slavinu (lule), te rozete tuševa.
• Isprati čitav sistem tople i hladne vode, tako da na svim slavinama i tuševima teče bistra voda najmanje 5 minuta. Na isti način treba isprati sistem protivpožarnih hidranata.
• Nakon ispiranja sistema potrebno je zagrijati toplu vodu u bojleru. Poželjno je postići temperaturu od 70°C do 80°C. Tako se vrši pasterizacija sistema. Ukoliko se u sistemu ne može postići navedena temperatura potrebno je postići temperaturu najmanje od 65°C, koja će se tako održavati kroz 4 sata.
• Vruću vodu propustiti kroz slavine i tuševe tako da na svim istočištima teče voda iznad 60°C, najmanje 5 minuta (poželjno je iznad 65°C).
• Nakon toga se temperatura može sniziti, ali ne ispod 50°C (mjereno na slavinama).
• Temperatura hladne vode na slavinama ne bi smjela prelaziti 20°C.

Mjere za hiperhlorinaciju sistema:

• Isprazniti vodu iz bojlera i rezervoara u vodnom sistemu, te koliko je moguće i iz distributivnog sistema vodovodnih cijevi.
• Temeljno mehanički očistiti, oprati i dezinfikovati unutrašnjost bojlera i rezervoara.
• Temeljno mehanički očistiti, oprati i dezinfikovati mrežice i izlive za slavinu (lule), te rozete tuševa.
• Izmjeriti koncentraciju pH (optimalne vrijednosti su 7,2 – 7,8). Ukoliko voda pokazuje odstupanja od ovih koncentracija, potrebno je dodati sredstvo za korekciju pH vrijednosti. Ako će se dezinfekcija vršiti hlor dioksidom, pH vrijednost vode može biti od 5 do 10.
• Hiperkloriranje sistema se provodi na način da se sistem potrošne tople vode hloriše do 50 mg/L slobodnog rezidualnog hlora. Ovo se provodi prije zagrijavanja vode, tj. s hladnom vodom u sistemu tople vode. Kad se postigne koncentracija slobodnog rezidualnog hlora od 50 mg/L u sistemu, ispušta se voda na slavinama sa svrhom da se tako hiperhlorisana voda navuče na sve slavine, pri tome po potrebi dodavajući hlorni preparat da se ne snizi razina slobodnog rezidualnog hlora u sistemu..
• Kontaktno vrijeme je dva do četiri sata. Po isteku kontaktnog vremena, puštanjem vode na svim slavinama ispere se sistem. Ispiranje sistema završeno je kada se na svim slavinama i u cijelom sistemu koncentracija rezidualnog hlora snizi na vrijednost nižu od 0,5 mg/L slobodnog rezidualnog hlora (vrijednost propisana Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće).
• Nakon ispiranja, za dio sistema koji snabdijeva toplu vodu, zagrijava se voda do postizanja >50°C na slavinama i koja se nadalje održava tokom cijelog vremena rada objekta.
• Temperatura hladne vode na slavinama, nakon ispiranja ne bi smjela prelaziti 20°C.

Napomena: Pravilnik o načinu obavljanja obavezne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije („Službene novine FBiH“ broj 30/16) definiše način provođenja obavezne preventivne dezinfekcije kao opšte mjere za sprečavanje pojave zaraznih bolesti. Član 8. ovog Pravilnika definiše rokove u kojima se ista obavlja.

Za dodatne informacije i savjete možete se obratiti J.U. Zavod za javno zdravvstvo Kantona Sarajevo na kontakt telefone 033/627-889 ili 033/622- 403 ili na email: info@zjzks.ba.