AKTUELNOSTI

Zaušnjaci (Mumps, Parotitis Epidemica)

24/03/2023

ŠTA SU ZAUŠNJACI (MUMPS, PAROTITIS EPIDEMICA)?

Zaušnjaci (mumps, epidemijski parotitis) su akutna, virusna, zarazna bolest koja najprije zahvaća žlijezde slinovnice, no upalom mogu biti zahvaćeni i ostali organi i tkiva (središnji živčani sustav, testisi, gušterača itd.). Uobičajen klinički znak bolesti je bolan otok žlijezda slinovnica, uglavnom podušne žlijezde (lat.glandula parotis, parotida).

EPIDEMIOLOGIJA?

Zaušnjake uzrokuje jedan paramiksovirus, srodan virusu ospica. Širi se udisanjem kapljica koje sadrže virus, a koje su kihanjem ili iskašljavanjem dospjele u zrak, ili preko predmeta zagađenih inficiranom slinom. Zaušnjaci su manje zarazni od ospica ili vodenih kozica. U gusto naseljenim područjima javljaju se tokom čitave godine, no najčešći su u kasnu zimu i rano proljeće. Epidemije nastaju kada više osjetljivih ljudi žive zajedno. Premda bolest može nastati u bilo kojoj dobi, većina slučajeva bilježi se u djece od 5 do 15 godina. Bolest je neuobičajena u djece ispod 2 godine. Preboljela infekcija ostavlja doživotni imunitet.

UZROČNIK ZAUŠNJAKA (MUMPSA, PAROTITIS EPIDEMICA)?

Uzročnik bolesti je virus parotitisa iz porodice paramiksovirusa.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Izvor zaraze je bolestan čovjek kojeg nije uvijek lako identificirati jer 30-40% oboljelih preboli zaušnjake bez klinički jasnih znakova infekcije. Bolest se prenosi kapljičnim putem (kašljanjem, kihanjem), odnosno izravnim dodirom s bolesnikom (preko kontaminiranih predmeta ili ruku), a virus prodire u organizam kroz sluznicu disajnog sistema. Bolesnikova slina sadržava virus čak 7 dana prije pojave otekline parotide i infektivna je još 9 dana nakon njezine pojave. Virus se izlučuje i mokraćom, te je u manjoj mjeri moguće širenje virusa i ovim putem od 6. dana prije do 15. dana nakon pojave bolesti.

KLINIČKA SLIKA?

Prvi simptomi bolesti pojavljuju se najčešće između 16. i 18. dana nakon izlaganja virusu, iako period inkubacije može potrajati i do četiri sedmice. Najčešći od njih su:

oteklina i bol u jednoj ili obje podušne žlijezde
visoka tjelesna temperatura (između 38 i 40 stepeni Celzijusa)
glavobolja, bol u ušima, bol prilikom žvakanja, gutanja i otvaranja usta
umor, bol u mišićima i zglobovima
slab apetit, povraćanje.

Neke osobe koje boluju od zaušnjaka imaju blage simptome (simptome slični prehladi), ili su u potpunosti asimptomatski i da ne znaju da imaju bolest. Većina ljudi sa zaušnjacima se u potpunosti oporave za dvije sedmice.

DIJAGNOZA?

Dijagnoza se obično postavlja zbog sumnje nakon parotidnog otoka, a može se potvrditi izolovanjem virus u brisu parotidnog kanala. Testiranje na IgM antitijela u krvi je jednostavno i može biti od koristi, Međutim, može biti lažno negativno kod onih koji su vakcinisani. Mogu se odrediti amilaze koje su povišene kod mumpsa.

LIJEČENJE?

Budući da su zaušnjaci virusna bolest, ne može se liječiti antibioticima. Ako je infekcija već nastala, onda će ona teći svojim tokom. Kako žvakanje može biti otežano, preporučuje se meka hrana. Kisela hrana i tekućina, kao sokovi od limuna, izazivaju pojačano izlučivanje sline, što stvara bol. Analgetici poput paracetamola i ibuprofena mogu se primijeniti za glavobolju i opće loše osjećanje. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) se ne daje djeci i adolescentima zbog povećanog rizika za nastanak Reyeova sindroma. Dječaci ili muškarci s otokom testisa moraju mirovati u krevetu. Oblozi s ledom mogu pomoći da se umanji bol. U slučaju teške mučnine i povraćanja zbog pankreatitisa daje se tekućina intravenski.

KOMPLIKACIJE?

Zaušnjaci također mogu izazvati i komplikacije kao što su:

Encefalitis – odnosno upala mozga, uzrokovana virusnom infekcijom. Iako vrlo rijetka infekcija, može biti opasna po život.
Meningitis – infekcija i upala moždanih ovojnica (meninga) i kičmene moždine. Ova infekcija je također rijetka.
Orhitis ili upala testisa – kod koje dolazi do oticanja jednog ili oba testisa te može uzrokovati sterilnost. Pogađa tinejdžere i odrasle osobe. Ponekad može uzrokovati sterilnost.
Upala gušterače – uzrokuje oticanje gušterače, javlja se bol u gornjem dijelu abdomena, mučnina i povraćanje.
Upala jajnika – odnosno bol u donjem dijelu trbuha. Ne uzrokuje neplodnost.
Gubitak sluha.

PREVENCIJA?

Najefikasniji način borbe sa zaušnjacima je vakcinacija.

Danas se vakcina protiv zaušnjaka daje kao komponenta MRP vakcine, a u SAD postoji i MRPV vakcina, koja, osim atenuiranih uzročnika zaušnjaka, rubeole i morbila, štiti i od vodenih kozica (varičele). Dvije doze ove vakcine predstavljaju prilično pouzdano sredstvo dugotrajne zaštite od ove neugodne bolesti. Prva doza se prima u dobi od 12 do 18 mjeseci, a druga doza se, u zavisnosti od programa imunizacije, treba dati od 2. do 6. godine. Kod nas se druga doza daje pred polazak u školu, u 6. godini života.

Bez imunizacije, od zaušnjaka bi godišnje obolijevalo 0.1 do 1% stanovništva, a svakih 2-5 godina dolazilo bi do eskalacija. Raširena vakcinacija je rezultirala smanjenje incidence od 90%. Da bi se ovo postiglo, obuhvat mora da iznosi najmanje 80%. Nevakcinisanje u ranoj dobi može rezultirati infekcijom u starijoj/odrasloj dobi, a tada bolest ima težu kliničku sliku. Stoga je vakcinacija protiv zaušnjaka jedan od dijelova nacionalnih programa imunizacije.

Poređenje komplikacija bolesti zaušnjaka i vakcinacije protiv malih boginja, zaušnjaka i rubeole (MMR/MRP)

Simptom / Bolest	Komplikacije zaušnjaka ( %)	Post-vakcinalne komplikacije (%)
Upala pljuvačnih žlijezda	98	0,5
Pankreatitis	2-5	0,5
Orhiditis (upala testisa adolescenata i odraslih)	20-50	0,0001
Meningitis	~15	0,0001
Gluhoća	0,005	0

STANJE NA KANTONU SARAJEVO?

Na osnovu Prijava oboljenja – smrti od zarazne bolesti koje se prijavljuju u skladu s Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Sl.novine FBiH br.29/05) za period od 01.01.-31.12.2022. ukupno je na Kantonu Sarajevo prijavljeno 8 slučajeva parotitisa najviše u uzrastu od 0 – 7 godina. Za period od 01.01.-19.03.2023. ukupno je prijavljeno 4 slučaja parotitisa najviše u uzrastu od 0-7 godina života što ide u prilog da se bolest javlja u predškolskom ili školskom uzrastu.

Izvor literature: