O ZAVODU
Vektorske zarazne bolesti
Vektorske zarazne bolesti su bolesti čiji uzročnik (bakterija, virus, rikecija, parazit) izvjesno vrijeme, prije nego što dospije u svog domaćina, provede u vektoru (komarac, krpelj i različite druge vrste insekata). Nakon takozvanog vanjskog perioda inkubacije (vrijeme neophodno da vektor postane zarazan), vektor prenosi uzročnika zaraznih bolesti na osjetljivog domaćina (čovjek, životinja) ubodom-ujedom. Inficirani vektori najčešće doživotno prenose uzročnika. Vektori su organizmi koji nemaju mehanizme za održavanje tjelesne toplote, pa direktno zavise od vanjske temperature. Odgovarajuća temperatura i vlažnost vazduha su osnovni preduslov za razvoj jaja i larvi insekata u odrasle jedinke.
Vektorske zarazne bolesti imaju sezonski karakter koji zavisi od :
a.biološkog ciklusa vektora (ritam ishrane, hibernacija i dr),b.aktivnosti čovjeka (sezona poljskih radova, kampovanje itd), ic.ekoloških uslova (kišne ili sušne godine, toplija ili hladnija ljeta i dr.)
U našoj zemlji vektorske zarazne bolesti se pojavljuju od proljeća do jeseni.
Krpelji su zglavkari koji svojim ubodom čovjeku mogu prenijeti određene zarazne bolesti kao što su Lajmska bolest, krpeljni meningoencefalitis, Krimska-Kongo hemoragijska groznica i za kućne ljubimce, babeziozu (piroplazmozu). Svaki krpelj nije zaražen mikroorganizmima koji su patogeni za čovjeka, ali ne postoji način da odmah znamo je li krpelj zaražen.
Krpelji borave na šumovitim područjima i na neobrađenoj vegetaciji, ali i uz polja, u baštama, živim ogradama i slično. Krpelji se uglavnom nalaze na niskoj vegetaciji, do visine od jednog metra. Prisutni su od ranog proljeća do kasne jeseni i za njihovu aktivnost vrlo je važna temperatura i vlažnost, zbog čega su najbrojniji i najaktivniji u proljeće i početkom ljeta (u maju i junu). Hrane se krvlju ljudi i mnogih životinja, a ukoliko su zaraženi, prenose uzročnika zarazne bolesti za vrijeme hranjenja. Rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Ubod insekta je bezbolan, a mjesto uboda ne boli i ne svrbi. Najizloženiji su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave u prirodi na područjima gdje su prirodna žarišta krpelja (šumari, planinari, lovci, izletnici, kamperi, turisti).
Lajmsku bolest izaziva bakterija iz grupe spiroheta, Borrelia Burgdorferi, a prenosi je određena vrsta krpelja (Ixodes ricinus), koji se ubodom fiksira za kožu i prenosi infekciju. Oboljenje je sistemsko, znači, napada cijeli organizam, posebno kožu, nervni sistem, zglobove i srce.
Simptomi bolesti počinju nedjelju do mjesec dana nakon ujeda krpelja. Prvi znak je crvenilo oko mesta uboda (Erythema migrans u narodu poznat kao„bivolje oko”), koja se javlja kod oko 80% zaraženih osoba. Promjena na koži ne boli i ne svrbi, pa može proći neprimjećeno. Može biti praćena pojavom simptoma sličnih gripu (glavobolja, groznica, malaksalost, bolovi u zglobovima), koji traju nekoliko nedjelja ukoliko se osoba ne javi ljekaru koji će odrediti antibiotsku terapiju. Ozbiljnije komplikacije se javljaju nedjeljama i mjesecima nakon ujeda krpelja, u vidu simptoma od strane centralnog nervnog i kardiovaskularnog sistema, artritisa i kožnih manifestacija. Bolest može poprimiti hroničan tok, ukoliko se ne prepozna i ne liječi na vrijeme. Pacijenti nakon sprovedenog lečenja borelioze mogu imati nespecifične tegobe (glavobolja, umor, bolove u mišićima i zglobovima i slično), koje obično traju više mjeseci, nekada i godinama.
Krpeljni meningoencefalitis je virusno oboljenje rasprostranjeno u području srednje i istočne Evrope i Azije, koje se prenosi putem zaraženih krpelja (kao i Lajmska bolest).
Bolest se javlja endemski, odnosno samo u prirodnim aktivnim žarištima u kojima postoje prirodni rezervoari virusa (šumski glodari, jež, krtica), i njihovi prenosioci (krpelji). Krpelj može biti zaražen u svim stadijumima svog životnog ciklusa, i doživotni je nosilac virusa krpeljnog meningoencefalitisa, koji se u njemu razmnožava i prenosi transovarijalno sa jedne na drugu generaciju krpelja.
Osnovni put prijenosa je ubod zaraženog krpelja, pri čemu je rizik od infekcije veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Većina zaraženih osoba nema simptome oboljenja. Klasična klinička slika podrazumijeva bifazni tok bolesti. Prva faza bolesti javlja se 7 do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja u vidu kratkotrajnog febrilnog oboljenja nalik gripu, što traje oko nedjelju dana. Slijedi period poboljšanja kliničke slike, odnosno period latencije u trajanju od 4 do 10 dana. Druga faza je meningoencefalitična faza koja se razvija kod manjeg broja oboljelih. Uz opšte simptome infekcije (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima) javljaju se znaci zahvaćenosti centralnog nervnog sistema, odnosno zapaljenja moždanica – kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje. Rjeđe dolazi do zapaljenja mozga sa specifičnim znacima: vrtoglavica, pospanost, tremor, paraliza mišića. U slučaju pojave ovih simptoma neophodna je hospitalizacija. Ipak, kod najvećeg broja oboljelih registruje se blaga klinička slika.
Prevencija
- Mjere lične zaštite od uboda krpelja:
- izbjegavati staništa krpelja (visoka trava, bujno zelenilo parkova, livade, šume);
- pri boravku u prirodi, koristiti repelente (sredstva protiv uboda insekata), koji štite više sati;
- nositi svjetlu odjeću koja pokriva ruke i noge na kojoj se lako uočava krpelj,
- nakon boravka u prirodi izvršiti inspekciju kože;
- imati na umu da se krpelj može donijeti i na odjeći i na kućnim ljubimcima;
- Ukoliko je došlo do ujeda krpelja:
- važno je javiti se ljekaru u toku prva 24 sata
- ne treba stavljati nikakva hemijska sredstva preko krpelja (etar, alkohol, benzin);
- ne treba pokušavati samostalno vađenje krpelja jer se pritiskom i gnječenjem mjesta uboda krpelj može raskomadati, a rilica otići još dublje;
- u svakoj zdravstvenoj ustanovi, obučeno osoblje će krpelja izvaditi u cjelosti, uz dezinfekciju mjesta intervencije;
- veoma je važno ljekaru dati osnovne epidemiološke podatke o ubodu krpelja (na primjer o mjestu gde je osoba boravila u prirodi jer postoji mogućnost da se radi o endemskom području)
Klimatske promjene u vidu povećanja prosječnih vrijednosti temperature i promjene količine padavina utiču na pojavu, rasprostranjenost i sezonske varijacije vektorskih zaraznih bolesti, naročito bolesti koje prenose komarci (groznica Zapadnog Nila, malarija, žuta groznica, denga, chikungunya groznica).
Procjenjuje se da svako povećanje temperature vazduha za 0,1 stepen Celzijusa širi stanište komaraca i do 150 kilometara u pravcu sjeverne geografske širine Zemljine kugle.
Komarci su mali dvokrilni dugonogi insekti čije odrasle jedinke razlikujemo od drugih letećih insekata po izduženom usnom aparatu ili rilu i ljuskicama na krilima i tijelu.
Značajni su, u odnosu na čovjeka i njegovo zdravlje, kao prenosioci bolesti i kao molestanti (napasnici).
Stanište neophodno za njihov razvoj je stajaća voda. Ovisno o vrsti, mogu se razvijati u različitim tipovima voda, od čistih do izrazito zagađenih. Prirodna legla komaraca su nepresušene lokve i kanali, močvare, privremeno poplavljene površine, šumske depresije, voda u udubinama stabala i druge male stajaćice ili sporo tekuće vode. Umjetna legla komaraca postaju poplavljeni podrumi, otklopljeni spremnici za vodu, začepljeni slivnici i oluci, vaze, posude za cvijeće, različiti odbačeni predmeti u kojima se nakuplja kišnica kao što su odbačene boce, automobilske gume, nepropisno odbačen krupni otpad i još mnoštvo sličnih predmeta različitih veličina, oblika i materijala koji nas okružuju.
Jaja polažu na površinu vode ili na površine koje će biti poplavljene vodom. Iz jaja se razvija larva, iz larve lutka, a iz nje odrasli komarac. Prva tri stadija su neophodno vezana za vodu, dok je odrastao komarac aktivan leteći insekt koji se hrani krvlju ili biljnim sokovima. Komarci prezimljavaju u svim stadijima, ovisno o vrsti. Približavanjem povoljnijih klimatskih uslova – proljeća, započinje njihova aktivnost i razvoj. U najpovoljnijim uslovima, nekim je vrstama za potpuni razvoj potrebno samo nekoliko dana. Dakle, da bi se komarac mogao razmnožavati, potrebno je da ženka pronađe žrtvu kako bi posisala krv.
Najvažnija tvar koju receptori komarca prepoznaju i tako pronalaze žrtvu za sisanje krvi je ugljikov-dioksid (CO2). Ljudi izdišu ugljikov-dioksid i tako privlače komarce.
Zbog povećane prosječne temperature pojavile su se nove vrste komaraca kojih prije u Europi nije bilo ( tigrasti komarac -Aedes albopictus). Poznat je po svom širenju svijetom trgovinom i transportom rabljenih guma u koje komarac polaže jajašca. Vrsta je vrlo prilagodljiva, razvija se u raznovrsnim umjetnim leglima, brzo se razmnožava i osvaja nova staništa. Tigrasti komarac bode tokom dana za razliku od većine vrsta na našem području koje su najaktivnije u predvečerje i rane jutarnje sate.
Groznica zapadnog Nila je potencijalno teško oboljenje koje se prenosi ubodom zaraženog komarca iz roda (Culex, Aedes, Anopheles). sa prirodnog rezervoara ( ptice selice) na sisare (često kopitari) i na ljude. Uzročnik je virus groznice zapadnog Nila. Danas je ovaj virus najrasprostranjeniji arbovirus (virus koji se prenosi artropodama, odnosno insektima) na svijetu. Zaražene ptice virus u krvi nose i do 3 mjeseca te su zbog toga glavni rezervoar infekcije. Inficirani komarac virus prenosi na svoje potomstvo što uz prezimljavanje komaraca zbog više prosječne zimske temperature je glavni razlog širenja ove bolesti. Simptomi bolesti javljaju se 3–14 dana nakon uboda zaraženog komarca. Kod oko 80% inficiranih osoba ovo oboljenje protiče bez simptoma. Oko 20% zaraženih osoba ima blagu kliničku sliku u vidu groznice, glavobolje, mučnine, povraćanja. Obično pomenuti simptomi prolaze za nekoliko dana, mada su zabilježeni slučajevi kada je oboljenje trajalo i više nedjelja. Do razvoja teške kliničke slike, odnosno neuroinvazivnog oblika bolesti (upala moždanica i/ili mozga) javlja se u manje od 1% zaraženih osoba. Pod povećanim rizikom da dobiju teški oblik bolesti su osobe starije životne dobi i hronični bolesnici. Od životinja najčešće obolijevaju konji. Bolest se sa zaraženih ljudi i konja ne širi dalje, već isključivo ujedom inficiranog komarca.
Malaria je bolest uzrokovana protozoom Plazmodium, a 5 vrsta plazmodija uzrokuje bolest kod čovjeka ( P.vivax, P. falciparum, P.malariae, P. ovale i P.knowles). Bolest prenose komarci roda Anopheles, a jedini rezervoar infekcije je oboljeli čovjek ili nosilac parazita bez znakova bolesti. Najrasprostranjenija je malarija uzrokovana sa P. vivax.
Bolest se bilježi kod pomoraca, turista i imigranata iz endemskih područja ( Afrika, Azija, srednja i južna Amerika). Importirani slučajevi malarije u Europi se javljaju tokom cijele godine, a autohtoni u sezoni aktivnosti komaraca (jun-septembar). Nakon uboda zaraženog komaraca prvi znakovi bolesti javljaju se kod infekcije sa P.vivax najčešće nakon 7-21 dan, ali u rjeđim slučajevima mogu se javiti i do godine dana nakon uboda.
Znakovi bolesti su ciklični napadi visoke temperature, groznica i drhtavica, glavobolja, slabost i malaksalost, a može biti prisutno i povraćanje i proljev. U većini slučajeva slezena je povećana. Bolest se liječi u bolnici.
Putnicima koji odlaze u područja u kojima je malarija endemična preporučuje se uzimanje hemoprofilakse ( uzimanje lijekova- antimalarika za vrijeme boravka u endemičnim područjima) te osobna zaštita (repelenti, mreže).
Hemoprofilaksu treba početi uzimati najmanje sedam dana prije odlaska u endemsko područje a prestati šest nedjelja nakon povratka.
Žuta groznica je bolest tropskih područja Afrike i Latinske Amerike. Uzročnik je virus iz roda Flavivirusa, a prenose ga komarci iz roda Aedes (najčešće A. aegypti.) Postoji gradski i ruralni tip bolesti. U ruralnim područjima bolest prenose komarci, a kad se ona jednom unese u grad, prijenos je interhumani. Bolest je vrlo teška, kratkotrajne inkubacije od tri do šest dana, te se ubraja u tzv. karantenske bolesti. Nastup bolesti je nagao, s povišenom temperaturom, bolovima u mišićima, glavoboljom, mučninom i povraćanjem. Uslijed oštećenja jetre javlja se žutica, znaci oštećenja bubrega (albuminurija, anurija) te krvarenja po koži i sluznicama. Bolest ubraja u “karantenske bolesti” prema Međunarodnom sanitarnom pravilniku obavezno je cijepljenje za sve osobe koje putuju u endemska područja. U Africi se endemska područja nalaze između 15° sjeverne geografske širine i 10° južne geografske širine (30 afričkih zemalja) te u Latinskoj Americi na području Bolivije, Brazila, Kolumbije, Ekvadora, Gvajane, Venecuele, Surinama, Francuske Gvineje, Paname i Perua.
Zaštita se postiže davanjem jedne doze cjepiva od 0, 5 ml, potkožno u području gornje trećine nadlaktice i docjepljuje se svakih deset godina. Cjepivo je potrebno primiti deset dana prije putovanja u endemska područja, a potvrda o cijepljenju izdaje se u obliku tzv. žute knjižice.
Denga je najraširenija virusna bolest koju prenose komarci, endemska je bolest u Africi, Aziji, Karibima i južnoj Americi. Bolest se većinom pojavljuje u suptropskim krajevima između 350 sjeverne i 350 južne geografske širine. Bolest se ne pojavljuje iznad 600 m nadmorske visine.
Dengu prenose komarci roda Aedes. Rezervoar infekcije je oboljeli čovjek. Komarci koji sišu krv na oboljelom čovjeku ( prvenstveno Aedes aegypti jer se hrani isključivo na čovjeku) desetak dana nakon toga počinju izlučivati virus te na taj način kod idućeg hranjenja prenose virus na drugog čovjeka. Zaraženi komarac izlučuje virus doživotno.
Postoje 4 tipa virusa Denga. Prebolijevanje bolesti uzrokovane jednim tipom virusa ne štiti od infekcije i bolesti uzrokovane drugim tipom. Nakon uboda zaraženog komarca nakon 3 do 14 dana ( najčešće 4-7 dana) kod 30% inficiranih razvijaju se simptomi bolesti. Kod većeg dijela oboljelih javlja se povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bol u očnoj šupljini, bolovi u mišićima i zglobovima, mučnina i povraćanje, osip , kod manjeg broja uz navedeno još i krvarenja na koži i sluznicama različitog obima te znakovi upale mozga i moždanih ovojnica a kod 3-5% oboljelih klinička slika je izrazito teška sa znakovima šoka. Liječenje je simptomatsko.
Chikungunya groznica je virusna bolest koju prenose komarci roda Aedes kao i dengu.
Bolest je endemska u Africi i Aziji. U većini evropskih zemalja bolest je bilježena kod putnika koji su dolazili iz endemskih područja, ali bez autohtonog širenja. Od uboda zaraženog komarca do prvih znakova bolesti treba prosječno od 4-9 dana (u rasponu od 2-12).
Znakovi bolesti su slični znakovima denge ( ali bez krvarenja kože i sluznica i šok sindroma) povišena tjelesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, slabost i malaksalost, mučnina, osip. Bolovi u zglobovima mogu trajati još mjesecima po oporavku. Komplikacije bolesti sa smrtnim ishodom češće su kod osoba starije životne dobi. Liječenje je simptomatsko.
Prevencija
Za razvoj komaraca neophodna je voda, stoga je u borbi protiv komaraca najvažnije uklanjanje svih izvora stajaće vode.
Oko kuće i u okolišu često se nepažnjom stvaraju uslovi za razvoj komaraca. Najdjelotvorniji način borbe protiv komaraca je pronaći i ukloniti mjesta razvoja komaraca – legla.
Potrebno je učiniti sljedeće:
- ukloniti različite nepotrebne predmete i posude u kojima se nakuplja voda (auto-gume, boce, limenke, igračke i druge vrste posuda);
- redovno (jednom nedjeljno) prazniti ili mijenjati vodu u posudama koje su u upotrebi i zadržavaju vodu; (kod zalijevanja cvijeća, iz posuda za cvijeće isprazniti višak vode)
- različite spremnike za vodu zatvoriti poklopcem, gustom mrežom ili folijom;
- propisno odlagati krupni otpad na zato predviđena mjesta;
- održavati otvorene bazene, ukrasna jezerca, fontane;
- održavati ispravnim sisteme za odvođenje, drenažu i prikupljanje voda (sistem pitke vode, vode za grijanje i hlađenje, krovni oluci, kanalizacija) da se voda u njima ne nakuplja;
- održavati septičke jame, držati ih hermetički zatvorene;
- vlasnici vulkanizerskih radionica, skladišta guma na otvorenome i karting staza trebaju: prazniti vodu iz guma, složiti gume u oblik piramide i zaštititi ih nepropusnom folijom i provoditi dezinsekciju guma ako se u gumama nalaze larve komaraca;
- održavati zelene površine, uređivati vrtove kako se u njima ne bi zadržavale odrasle jedinke komaraca;
- ne ostavljati upaljeno svijetlo u prostorijama u kojima se ne boravi, na terasama, balkonima i u dvorištima;
Najbolje mjere lične zaštite od komaraca su:
- zaštititi prozore i vrata mrežama za kukce i zavjesama;
- pri boravku u područjima gdje je velik broj komaraca nositi odjeću dugih rukava i nogavica;
- koristiti sredstva koja odbijaju komarce – repelente (kada je nužno) prema uputama za njihovo korištenje.
