AKTUELNOSTI

Skrivena plastika – nevidljiva prijetnja koja nas okružuje

03/07/2026
10:31

Smanjenje upotrebe plastike nije važno samo za očuvanje okoliša, već predstavlja i preventivnu mjeru za zaštitu zdravlja sadašnjih i budućih generacija. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ističe da je smanjenje plastičnog zagađenja jedan od ključnih javnozdravstvenih izazova današnjice.

Juli bez plastike. Foto_Ilustracija — Juli bez plastike. Foto: Ilustracija

Plastika je postala sastavni dio svakodnevnog života. Nalazi se u ambalaži hrane i pića, odjeći, kozmetici, kućanskim predmetima i medicinskoj opremi. Međutim, ono što često ne primjećujemo jeste takozvana skrivena plastika. Mnogi predmeti opšte upotrebe u sebi sadrže plastične komponenete, a da toga nismo uvijek svjesni.

Problem plastike više nije samo u njenom neodgovarajućem odlaganju i jako dugom periodu raspadanja, problem su i sitne plastične čestice koje nastaju raspadanjem većih plastičnih predmeta ili se namjerno dodaju određenim proizvodima.

Skrivena plastika (posebno u obliku mikroplastike i hemijskih aditiva) nalazi se posvuda oko nas – od kućanskih predmeta do hrane i okoliša.

U pokućstvu i svakodnevnim predmetima, nalaze se mnogi predmeti opšte upotrebe o kojima ne razmišljamo kao o izvorima plastike.

Sintetičke tkanine (poliester, najlon, akril) otpuštaju hiljade mikrovlakana prilikom svakog nošenja i pranja. Piling kreme, paste za zube, gelovi za tuširanje i šminka često sadrže mikroplastiku koja služi kao abraziv ili punilo. Većina vlažnih maramica, pelena i uložaka sadrže plastiku (poliester ili polipropilen), ali mnogi toga nisu svjesni. Kućna prašina sadrži sitne čestice plastike koje se odvajaju od tepiha, namještaja, elektronike i igračaka.

Plastika se nalazi u vodi i piću. Voda iz plastičnih boca za vodu sadrži čestice mikroplastike. Čak su neka istraživanja dokazala prisustvo sitnih čestica plastike u vodi iz vodovodnih cijevi. Vrećice čaja često su napravljene od materijala koji sadrže plastične mase (PET ili najlon) i ispuštaju milione čestica u vruću vodu.

Morska hrana je posebno zagađena plastikom – ribe i školjke gutaju mikroplastiku iz okeana, koja tako dospijeva na tanjir. So i med zbog zagađenja okoliša mogu biti zagađeni mikroplastikom. Mnogi papirni tanjiri i čaše za kafu obloženi su tankim plastičnim slojem kako bi bili vodootporni.

Iako u sebi ne sadrže klasičnu plastiku, trošenjem automobilskih guma, u zrak i tlo se oslobađaju ogromne količine sitnih “plastičnih” čestica (čestica sintetičke gume). Čestice plastike nošene vjetrom prisutne su u zraku, čak i na najudaljenijim mjestima poput Arktika i Mount Everesta.

Iz WHO-a naglašavaju da postoji sve više dokaza o izloženosti ljudi mikroplastici i nanoplastici, ali da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se u potpunosti razumjeli njihovi dugoročni učinci na zdravlje ljudi.

Prema WHO.-u dosadašnji podaci pokazuju da mikroplastika u vodi za piće pri trenutno izmjerenim koncentracijama možda i ne predstavlja značajan zdravstveni rizik. Ipak, zbog ograničenih podataka o najmanjim česticama (nanoplastici), potrebna su dodatna istraživanja kako bi se bolje procijenili mogući efekti na ljudski organizam. Većina dokaza o mehanizmima djelovanja dolazi iz laboratorijskih istraživanja na ćelijama i životinjama, dok su studije na ljudima još uvijek ograničene.

Nanoplastika predstavlja plastične čestice manje od jednog mikrometra (1 µm). Zbog svoje izuzetno male veličine može proći kroz biološke barijere koje zaustavljaju veće čestice. Nakon unošenja hranom, vodom ili udisanjem može dospjeti u krvotok i potencijalno do različitih organa. Istraživanja su pronašla nanoplastiku u krvi, plućima, posteljici, jetri i drugim tkivima.

Probavni sistem je jedan od glavnih puteva izloženosti. Većina većih čestica se izlučuje stolicom, ali najsitnije nanoplastične čestice mogu proći kroz crijevni zid. Laboratorijska istraživanja pokazuju da nanoplastika može narušiti integritet crijevne barijere (i izazvati “propusna crijeva”), izazvati oksidativno oštećenje i potaknuti upalne procese, te promijeniti sastav crijevnog mikrobioma. Istražuje se moguća uloga nanoplastike u razvoju hronične upale i metaboličkih poremećaja.

Najnovija istraživanja ukazuju da čestice mogu dospjeti u krvotok. Eksperimentalne studije pokazuju da nanoplastika može: oštetiti unutrašnji sloj krvnih sudova (endotel), povećati oksidativni stres, izazvati upalu, doprinijeti stvaranju krvnih ugrušaka. Nekoliko opservacijskih studija kod ljudi pronašlo je mikroplastiku u aterosklerotskim plakovima, ali još nije dokazano da je upravo ona uzrok razvoja kardiovaskularnih bolesti.

Nanoplastika se može udisati zajedno s kućnom prašinom, vlaknima sintetičke odjeće i česticama iz okoliša. U laboratorijskim uslovima uočeno je oštećenje ćelija pluća, povećano stvaranje slobodnih radikala, upala plućnog tkiva, smanjena funkcija ćelija koje uklanjaju strane čestice iz pluća. Kod profesionalne izloženosti velikim količinama plastične prašine već dugo su poznata određena oštećenja pluća, ali za uobičajenu izloženost stanovništva još nema dovoljno dokaza o dugoročnim posljedicama.

Zbog svoje male veličine nanoplastika bi mogla proći krvno-moždanu barijeru. Na životinjskim modelima uočeni su: povećana upala nervnog tkiva, oksidativni stres neurona,

promjene u učenju i pamćenju, poremećaji ponašanja. Međutim, za ljude trenutno ne postoje dovoljno kvalitetni dokazi da nanoplastika uzrokuje neurološke bolesti poput demencije ili Parkinsonove bolesti.

Sitne čestice plastike pronađene su u posteljici, sjemenoj tečnosti i reproduktivnim organima. Eksperimentalna istraživanja pokazuju mogućnost: smanjenja kvaliteta spermatozoida, poremećaja funkcije jajnika, hormonalnih promjena, povećanog oksidativnog stresa u reproduktivnim tkivima. Kod ljudi još nije potvrđeno da izloženost nanoplastici uzrokuje neplodnost ili komplikacije u trudnoći, ali se ova oblast intenzivno istražuje.

Nanoplastika može aktivirati imunološke ćelije i izazvati hroničnu upalu niskog intenziteta. Najčešće opisani mehanizmi uključuju: povećano stvaranje upalnih citokina, aktivaciju makrofaga, oksidativni stres, oštećenje mitohondrija.

Pošto jetra filtrira krv, smatra se jednim od organa u kojem se čestice mogu zadržavati. Studije na životinjama pokazuju: nakupljanje čestica u jetri, poremećaj metabolizma masti, upalne promjene, povećan oksidativni stres.

WHO naglašava da su ljudi izloženi mikro- i nanoplastici putem hrane, vode i zraka; postoje uvjerljivi dokazi da ove čestice mogu ući u organizam; mnogi štetni efekti su dokazani u ćelijskim i životinjskim istraživanjima.

Iako nauka još traži odgovore na mnoga pitanja, svako od nas može doprinijeti smanjenju izloženosti plastici. Kampanja “Juli bez plastike” inspiriše ljude u 190 zemalja da naprave male promjene i vlastitom ponašanju i korištenju plastike a koje zajedno mogu napraviti veliku razliku.

Odluka da se odbije plastika za jednokratnu upotrebu u mjesecu julu (ali i kasnije!) često dovodi do otkrivanja sjajnih alternativa koje mogu postati nove navike zauvijek.

Ono što svi možemo uraditi je odabrati jednu promjenu koju ćemo čvrsto implementirati u svoje svakodnevne rutine, kao npr.: