AKTUELNOSTI

UV zračenje: kako zaštititi zdravlje kože i očiju

30/06/2026
08:49

Ultraljubičasto (UV) zračenje je nevidljivi dio sunčevog spektra koji ima visoku energiju. Prodire u kožu, uzrokuje preuranjeno starenje (bore, gubitak elastičnosti), alergijske reakcije, a oštećuje i površinski sloj kože, te je glavni uzrok sunčevih opekotina.

Temperaturni rekordi zabilježeni su u većini bh. gradova. Foto: Ilustracija

Sunce je snažan izvor ultraljubičastih zraka. Ultraljubičasto zračenje, ultraljubičasta svjetlost ili ultravioletno zračenje (na engleskom jeziku UV – ultraviolet light) je elektromagnetno zračenje talasnih dužina od približno 10 do 400 nm (nm= nanometara), i predstavlja zračenje koje prirodno dolazi od Sunca (ali i iz vještačkih izvora). Iako je dio sunčevog spektra, ne može se vidjeti golim okom, niti osjetiti na koži, što je i razlog zašto ne razmišljamo uvijek o njegovom prisustvu.

Ultraljubičasto zračenje djeluje na kožu i potkožno tkivo, ubrzava stvaranje melanina – pigmenta kože, te potiče proizvodnju vitamina D. Kontrolisano se može primjenjivati u liječenju nekih kožnih bolesti (psorijaza i vitiligo) i za sprječavanje rahitisa kod djece.

Međutim, stalno izlaganje sunčevoj svjetlosti i UV zračenju ima i lošu stranu.

U medicini je značajna podjela UV zračenja na UV-A, UV-B i UV-C, jer opisuje kako zrake djeluju na živu materiju:

1. UV-A zračenje čini oko 95% UV zračenja koje stiže do Zemlje, ima najnižu energiju, ali najdublje prodire kroz kožu. Uzrokuje preuranjeno starenje kože i ubrzava nastanak bora (jer uništava kolagen) te staračkih pjega. Prodirući u dublje slojeve kože izaziva oštećenja i povećava rizik za razvoj raka kože u kasnijoj fazi života.

2. UV-B zračenje ima srednju energiju i glavni je krivac za opekotine od sunca i crvenilo. Prodire samo u površinski sloj kože, ali direktno oštećuje DNK te može izazvati rak kože. Djelomično ga upija ozonski omotač.

3. UV-C zračenje ima najveću energiju i izuzetno je opasno za živa bića. Srećom, atmosfera i ozonski omotač potpuno blokiraju prirodno UV-C zračenje, pa ono ne stiže do Zemljine površine (osim u slučaju oštećenja ozonskog omotača). U medicini se koristi iz vještačkih izvora – UV lampi za sterilizaciju i dezinfekciju.

UV zračenje vrlo brzo djeluje na našu kožu. Tek je nekoliko minuta izlaganja suncu dovoljno za nastanak pigmentacije kože. Isto važi i za sintezu vitamina D u našoj koži, te je potrebno pet do deset minuta dnevno za željeni učinak. Zabluda je da se treba dugo izlagati suncu zbog stvaranja D vitamina ili da to treba biti na obali mora!

Kada se govori o štetnim efektima UV zraka na kožu, oni mogu biti akutni i hronični. Akutni su sunčane opekotine, fototoksične i fotoalergijske reakcije uzrokovane zajedničkim djelovanjem UV zračenja i lijekov,a te hemikalijama na koži (dezodoransi, parfemi), solarna urtikarija itd. U hronične efekte UV zračenja ubrajamo hronični aktinični dermatitis, lentigo solaris, keratosis actinica, fotostarenje, te tumore kože, od kojih se najopasniji melanom.

Štetni učinci UV zračenja ne ovise samo od dužine izlaganja Suncu, već i od osjetljivosti kože pojedinca. Najosjetljivije na UV zrake su osobe koji imaju crvenu kosu, sa svijetlim, zelenim ili plavim očima, svijetle puti. Osobe bijele kože s tamnom kosom i smeđim očima, također su osjetljive, a najmanje osjetljivi su i nateže dobiju opekotine ljudi tamne, smeđe kože i kose, sa smeđim očima. Ipak treba imati na umu da prirodno tamnija put ne znači i sto posto prirodnu zaštitu od sunca, pa takvu kožu treba jednako štititi.

UV zračenje je štetno za oči. UV-A zračenje može doprijeti do mrežnice oka, što povećava opasnost od degeneracije žute pjege i gubitka vida. UV-B zračenje može nanijeti najveću štetu očima jer preveliko izlaganje UV- B zračenju može oštetiti rožnicu i leću, te izazvati fotokeratitis i kataraktu.

Sunce se zimi nalazi u nižem položaju na nebu u odnosu na položaj tokom ljeta. To može uzrokovati još veću izloženost štetnim UV zrakama. Zbog reflektirajuće prirode snijega, dobar dio UV zraka biva reflektiran od njegove površine, što može uzrokovati sunčane opekotine oka koje se nazivaju snježno sljepilo.

Intenzitet ultraljubičastog zračenja zavisi od više faktora koji uključuju dužinu puta kroz atmosferu (što zavisi od godišnjeg doba), zatim o dijelu dana, geografskoj širini, nadmorskoj visini te o oblačnosti i čistoći zraka. Kako ultraljubičasto zračenje znatno ovisi o uglu Sunčeva svjetla, znatno je slabije zimi, zatim ujutro i kasno poslijepodne, a najjače ljeti i u podne. Zato je važno poznavati i pratiti UV index.

UV indeks je međunarodni standard za izražavanje jačine UV zračenja. Uglavnom je sastavni dio svake vremenske prognoze. Izražava se kroz brojčanu vrijednost i rizik po zdravlje, a svaka kategorija ima svoju boju. Nizak UV indeks (0-2) nosi zelenu boju, umjeren (3-5) žutu, visok (6-7) narandžastu, vrlo visok (8-10) crvenu i ekstremno visok (11+) ljubičastu boju.

Vodeće zdravstvene organizacije, poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), te Evropskog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (ECDC) se slažu da je zaštita od UV zračenja ključna za prevenciju raka kože i oštećenja vida. Da bi se zaštitili od štetnog djelovanja UV zračenja, treba se pridržavati sljedećih pravila:

Izbjegavajte podnevno sunce – ograničite boravak na otvorenom u periodu kada su UV zrake najjače, između 10:00 i 17:00 sati, a posebno dva sata prije i poslije solarnog podneva;
Tražite sjenu kad god je moguće – boravite ispod suncobrana, drveća ili nadstrešnica. Imajte na umu da sjena značajno smanjuje rizik od oštećenja kože, ali ne pruža sto postotnu zaštitu ako se nalazite pored vode, pijeska i betona, zbog refleksije/odbijanja svjetlosti od njihove površine;
U potpunosti izbjegavajte solarijum – vještački izvori UV zračenja su kancerogeni i opasni;
Nosite laganu, komotnu odjeću dugih rukava i nogavica – tamnije boje i gusto tkane tkanine pružaju bolju zaštitu od tankih i svijetlih materijala;
Nosite šešire sa širokim obodom – kako bi zaštitili lice, uši i stražnji dio vrata. Izbjegavajte slamnate šešire s rupicama kroz koje prolazi svjetlost;
Po mogućnosti nosite “wraparound” – sunčane naočare koje se zakrivljuju oko očiju kako zrake ne bi prodirale sa strana. Obavezno provjerite oznaku na naočarama koja govori o postotku i vrsti UV zračenja koje naočare blokiraju. Oznake na naočarama koje govore o blokiranju infracrvenih zraka ili plavih zraka ne pružaju zaštitu od UV-zraka;
Uvijek birajte zaštitne kreme koje na deklaraciji imaju navedenu zaštitu (SPF) i od UVA i od UVB zraka – zaštitne materije u tim sredstvima apsorbiraju, raspršuju i reflektiraju UV zrake. SPF je mjera koja označava razinu zaštite kože od štetnih UV zraka, te pokazuje koliko dugo se može bezbjedno boraviti na suncu;
CDC i WHO savjetuju minimalni faktor SPF 15 za svakodnevne, kratke aktivnosti, dok IARC (Međunarodna agencija za istraživanje raka) preporučuje SPF 30 ili više tokom sunčanih dana i odmora – krema se mora nanijeti u debelom i ravnomjernom sloju 20 do 30 minuta prije izlaska vani. Kremu obavezno ponovno nanesite svaka 2 sata, te odmah nakon plivanja, jakog znojenja ili brisanja ručnikom. WHO i IARC naglašavaju da krema za sunčanje služi isključivo za zaštitu otkrivenih dijelova kože, a ne kao izgovor za duži boravak na suncu;
Dječija koža je tanja i osjetljivija – opekotine kože djece nastale u djetinjstvu drastično povećavaju rizik od raka kože kasnije u životu, stoga njihovo izlaganje treba maksimalno ograničiti;
Određeni lijekovi (poput nekih antibiotika, kontracepcijskih pilula i proizvoda protiv akni, povećavaju osjetljivost kože na UV zrake – tada je potrebna dodatna zaštita;
Pratite lokalni UV indeks (UVI) i primjenjujte zaštitne mjere – koje postaju obavezne čim UV indeks prijeđe vrijednost 3.

Zaštita od UVA zračenja jednako je važna kao i zaštita od UVB zračenja, ali kako je štetno djelovanje UVA zračenja neprimjetno (jer ne izaziva crvenilo kože kao UVB), to je opasnost od njega zapravo veća. Oblačno vrijeme ne znači da zaštita kože nije potrebna, jer UVA zrake lako prolaze kroz oblake. Posebno se treba čuvati reflektirajućih zračenja s površine vode ili snijega.

Izvori: