Voda i rod: Gdje voda teče, jednakost raste
Svjetski dan voda je međunarodni dan koji se obilježava svake godine 22. marta s ciljem podizanja svijesti o važnosti slatke vode i potrebi osiguranja pristupa sigurnoj i čistoj vodi za sve. Ovo godišnje obilježavanje ističe kritičnu ulogu vode u očuvanju zdravlja ljudi i okoliša, te predstavlja globalni poziv na djelovanje u cilju rješavanja krize s vodom i unapređenja održivog upravljanja vodnim resursima.
Svjetski dan voda formalno je predložen 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih nacija o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru, a već naredne godine Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je njegovo obilježavanje kao godišnji podsjetnik na značaj zaštite i očuvanja slatkih voda.
Globalna kriza vode
Obilježavanje ovog važnog datuma se fokusira na ubrzavanje promjena kako bi se riješila kriza s vodom i sanitacijom, podižući svijest o 2,2 milijarde ljudi koji žive bez pristupa sigurnoj i čistoj vodi. Samo 0,5% vode na Zemlji je upotrebljiva i dostupna slatka voda. Cilj je inspirisati pojedince i organizacije širom svijeta da poduzmu akciju i osiguraju da čista voda postane stvarnost za sve i svugdje.
Globalna kriza s vodom znači nestašicu vode uzrokovanu klimatskim promjenama, zagađenjem i neefikasnom ili neravnomjernom raspodjelom vodnih resursa. Kako stanovništvo raste, a prirodno okruženje se degradira, postaje sve izazovnije osigurati dovoljno zaliha čiste i sigurne vode za sve. Glavni dio rješenja je svakako smanjenje zagađenja vode i poboljšanje načina upravljanja otpadnim vodama.
Voda i rodna ravnopravnost
Tema Svjetskog dana voda za 2026. godinu je “Voda i rod” (engl. Water and Gender). Kampanja koja prati ovu temu nosi slogan “Gdje voda teče, jednakost raste” (engl. Where Water Flows, Equality Grows).
Ovom kampanjom se nastoji naglasiti kako su sigurna voda za piće i sanitacija osnovna ljudska prava koja su ključna za postizanje rodne ravnopravnosti. Ističe se da žene i djevojčice širom svijeta i dalje snose najveći teret prikupljanja vode, što direktno utiče na njihovo obrazovanje, zdravlje i sigurnost.
Žene i djeca često zajedno provode sate na izvorima vode ili bunarima. Milioni djece, često djevojčica, prisiljeni su pješačiti u prosjeku šest kilometara svaki dan kako bi pronašli vodu. I to vodu koja često nije niti sigurna niti čista. Putovanje po vodu često je dugo i opasno, i izlaže žene i djevojčice riziku od uznemiravanja, seksualnog nasilja i fizičkih povreda. A kada djevojčice svakodnevno provode sate hodajući do udaljenih izvora vode, propuštaju dragocjeno vrijeme koje bi mogle provesti učeći. Nošenje teških kanistera na velike udaljenosti uzrokuje hronične bolove u leđima i vratu, što utiče na fizičko zdravlje i radnu sposobnost žena.
U mnogim regijama, nedostatak sigurne vode u blizini stanovanja nesrazmjerno utiče na žene i djevojčice, prisiljavajući ih da provode sate skupljajući vodu, što rezultira “vremenskim siromaštvom” i gubitkom ekonomskih ili obrazovnih prilika. Nedostatak čiste vode stvara ciklus siromaštva koji je teško prekinuti!
Bez sigurne vode, sanitacije i higijene u blizini doma, žene i djevojčice snose veći teret od muškaraca i dječaka. One sakupljaju vodu i upravljaju potrošnjom vode. Brinu se o ljudima koji su oboljeli od nesigurne vode. Gube vrijeme, zdravlje, sigurnost i prilike. A vrlo često su isključene iz donošenja odluka, kada je pristup vodi u pitanju!
Stoga je neophodan pristup u kojem žene imaju jednak glas, vodeću ulogu i mogućnost učestvovanja u procesima donošenja odluka o upravljanju vodama. Cilj je podstaknuti dijalog i akciju prema inkluzivnijim i otpornijim sistemima upravljanja vodom koji prepoznaju specifične potrebe i aktivnost žena.
Obezbjeđivanjem čiste vode blizu mjesta stanovanja, djevojčicama možemo vratiti njihovo vrijeme – vrijeme za učenje, igru i vrijeme da jednostavno budu djeca.
Slika 1.: unwater.org, https://www.un.org/en/observances/water-day
Stanje i izazovi u Bosni i Hercegovini
Dostupnost čiste vode vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. Bosna i Hercegovina, u poređenju sa evropskim zemljama i zemljama svijeta, raspolaže sa značajnim količinama vodnih resursa. Ipak, upravljanje vodnim resursima, koje uključuje zaštitu voda i pravilno korištenje, nije dovoljno efikasno. Upravljanje vodnim resursima u Bosni i Hercegovini, u skladu sa Ustavom BiH, u nadležnosti je entiteta i Brčko distrikta BiH dok institucije na državnom nivou koje se bave upravljanjem vodnim resursima uglavnom imaju koordinirajuću ulogu i odgovornost za međunarodne sporazume i konvencije.
Kako možemo pomoći?
Lična odgovornost svakog pojedinca ključna je za očuvanje čistoće vode jer svakodnevne navike direktno utiču na kvalitet lokalnih izvora i cijeli ekosistem. Voda nije neiscrpan resurs, a njena zaštita počinje svjesnim odlukama u domaćinstvu i zajednici.
Konkretni načini na koje pojedinac može pomoći u očuvanju vodnih resursa uključuju pravilno odlaganje otpada, smanjenje upotrebe plastike, korištenje ekoloških sredstva za čišćenje, štednju vode, održavanje okućnice bez pesticida, te edukaciju i aktivizam.
U gradskim sredinama, gubitak vode u dotrajalim mrežama je ogroman. Instalacija pametnih brojila omogućava komunalnim službama i građanima da u realnom vremenu uoče abnormalnu potrošnju i spriječe nepotrebno rasipanje.
U stambenim zgradama i hotelima, sistemi za filtraciju vode iz umivaonika i tuševa mogu se iskoristiti za ispiranje toaleta ili zalijevanje zelenih površina. Ovo drastično smanjuje potražnju za pitkom vodom u domaćinstvima.
Sakupljanje kišnice je najjednostavnija metoda uštede pitke vode za individualna domaćinstva i javne objekte (škole, dvorane). Prikupljena voda s krovova idealna je za navodnjavanje vrtova i pranje javnih površina, čime se čuvaju dragocjene rezerve podzemnih voda.
Iako industrija često nosi etiketu najvećeg zagađivača, postoje mogućnosti i primjeri kako sektor industrije može pomoći u očuvanju vode (kao što je korištenje zatvorenih ciklusa kruženja vode, korištenje otpadnih voda bogatih organskim materijama za proizvodnju biogasa, korištenje sistema navodnjavanja “kap po kap” vođenih senzorima i vještačkom inteligencijom, što drastično smanjuje rasipanje vode itd).
Podizanje svijesti kod drugih i prijavljivanje uočenih zagađenja nadležnim službama dio je građanske odgovornosti. Mnoge zajednice organizuju čišćenje okruženja i obala rijeka, te edukativne radionice u školama o pravilnom korištenju raspoložive i dostupne vode.
Zaključak
Oni koji kontrolišu kako se voda vrednuje kontrolišu i kako se voda koristi. Neuspjeh u prepoznavanju vrijednosti vode u svim njenim različitim ulogama smatra se uzrokom ili simptomom političkog zanemarivanja vode i njenog lošeg upravljanja. Prečesto vrijednost vode, ili skup njenih višestrukih vrijednosti, uopće nije dovoljno istaknuta.
Svako zagađenje vode koje spriječimo danas i svaka količina čiste vode koju sačuvamo danas, znači sigurniju budućnost za generacije koje dolaze. U izobilju dostupne vode koju uživamo danas, sjetimo se izazova svih onih koji nemaju pristup čistoj vodi, ili im je taj pristup uveliko otežan. Dok se tekuća i čista voda nama podrazumijeva, za mnoge to znači izbor između dostupnosti vode i slobodnog vremena, sigurnosti i školovanja.
Zbog toga što je globalna kriza vode i ženska kriza, vrijeme je da se žene i djevojčice stave u središte pažnje u rješenjima za vodu – ne samo kao korisnice, već i kao liderice, inženjerke, poljoprivrednice, naučnice, njegovateljice i kreatorice promjena. Jer kada se žene i djevojčice osnaže da igraju svoju punu ulogu uz muškarce i dječake, svi napreduju. Upravo zato se ovogodišnja kampanja zove „Gdje voda teče, jednakost raste“.
