Svjetski dan borbe protiv gojaznosti obilježava se od 2015. godine, a ustanovljen je da promiče i podržava akcije koje predvodi Svjetska federacija za gojaznost sa ciljem da se pomogne svim osobama koje žele postići i održati normalnu tjelesnu masu.
Obilježavanjem Svjetskog dana borbe protiv gojaznosti nastoji se, kroz razne inicijative i kampanje, educirati javnost o važnosti zdravih životnih navika i prevenciji nastanka hroničnih bolesti povezanih sa gojaznošću.
Obilježavanje 04. marta ove godine je pod sloganom „Promjena sistema – zdraviji život“. Temom se želi poručuti da se i previše vremena bilo fokusirano na pojedinca, te da je vrijeme da se skrene pozornost na sisteme: zdravstvene, prehrambene i društvene sisteme koji direktno utiču na rastuće stope gojaznosti u svijetu.
Gojaznost se mora prepoznati kao kompleksna i hronična bolest, koja je i pokretač drugih bolesti. Poduzimanje mjera na prevenciji gojaznosti ključni je korak u smanjenju globalnog tereta drugih hroničnih bolesti.
Gojaznost?
Svjetska zdravstvena organizacija gojaznost definiše kao prekomjerno nakupljanje masti u tijelu koje predstavlja rizik po zdravlje.
Po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, gojaznost je hronična, recidivirajuća, multifaktorska bolest i značajan rizikofaktor za brojne druge hronične nezarazne bolesti.
Gojaznost je hronična bolest pandemijskih razmjera i predstavlja jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice, koji na godišnjem nivou u svijetu uzrokuje oko pet miliona smrtnih ishoda kao direktna posljedica prekomjerne tjelesne mase.
Gojaznost je hornična bolest koju pokreću razni faktori, od kojih su mnogi izvan kontrole pojedinca. Osim neadekvatne prehrane i nedovoljne fizičke aktivnosti, nastanku gojaznosti također doprinose i razni genetski, biološki i okolinski faktori.
Najčešće korištena metoda utvrđivanja gojaznosti je određivanje indeksa tjelesne mase – BMI (body mass index), a vrijednost BMI dobijamo ako težinu u kilogramima podijelimo sa visinom izraženom u metrima na kvadrat (kg/m2). Kod odraslih, BMI od ≥30 kg/m2 definiše se kao gojaznost i standardna je mjera koju koristi Svjetska zdravstvena organizacija. Gojaznost II stepena je sa BMI ≥35 kg/m2 i gojaznost III stepena sa BMI ≥40 kg/m2.
Važno je napomenuti da BMI nije i ne može biti jedini pokazatelj gojaznosti, jer kod mjerenja BMI nisu uključeni faktori poput raspodjele masnog tkiva, mišićne mase, genetike, te opšteg zdravstvenog stanja.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, broj gojaznih osoba se utrostručio od 1975. godine. Danas se milijarde ljudi širom svijeta suočavaju sa posljedicama prekomjerne težine koja povećava rizik od razvoja brojnih hroničnih bolesti. Gojaznost je povezana s nastankom više od 200 komplikacija, a njene teške oblike odlikuje smanjeni očekivani životni vijek i povećana stopa smrtnosti, neovisno o dobi ili geografskoj regiji. Ova bolest uključuje veći rizik od razvoja dijabetesa, hipertenzije i hiperlipidemije, osteoartritisa, sindroma policističnih jajnika i neplodnosti kod žena, opstruktivne apneje pri spavanju itd. Zatajenje srca, metabolički sindrom i ishemijski moždani udar druge su značajne i dobro dokazane komplikacije gojaznosti. Dokazano je da gojaznost također povećava smrtnost od brojnih vrsta karcinoma. Gojazne osobe izložene su i većem riziku od depresije, drugim problemima mentalnog zdravlja i sveukupno smanjenog kvaliteta života. Različiti komorbiditeti povezani s gojaznošću ukazuju na važnost rane intervencije, kako bi se spriječili ozbiljni ishodi.
Jedan od najalarmantnijih aspekata gojaznosti jeste njen porast među djecom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije broj djece mlađe od pet godina sa prekomjernom težinom skoro je četvorostruko veći u posljednjih 40 godina.
Faktori koji doprinose pojavi gojaznosti kod djece uključuju:
- Nepravilna ishrana – Djeca sve češće konzumiraju visoko prerađenu hranu bogatu šećerima, mastima i aditivima, umjesto svježih i nutritivno bogatih namirnica.
- Smanjena fizička aktivnost – Digitalne tehnologije i sve prisutniji ekrani smanjuju vrijeme koje djeca provode u igri i fizičkim aktivnostima.
- Loše prehrambene navike u porodici – Djeca uče po modelu, pa ako roditelji konzumiraju nezdravu hranu i nisu fizički aktivni, veća je vjerovatnoća da će i oni usvojiti te navike.
- Socio-ekonomski faktori – U mnogim sredinama zdrava ishrana je skuplja i manje dostupna, dok je brza hrana često jeftinija i dostupnija opcija.
Stigma povezana sa gojaznošću
Uprkos ozbiljnim zdravstvenim posljedicama, stigmatizacija osoba koje žive s gojaznošću i dalje je prisutna, često onemogućavajući pravovremeni pristup adekvatnom liječenju. Stigmatizacija je štetna kao i sama gojaznost. Stigmatizacija osoba sa gojaznošću definiše se kao društveno odbacivanje i devalvacija osoba koje se ne uklapaju u okvir preovladavajućih društvenih normi u vezi adekvatne tjelesne mase i oblika tijela. Pojednostavljeno rečeno, stigmatizacija ove vrste je oblik diskriminacije zasnovan na tjelesnoj težini osobe. Sve ovo dovodi do toga da gojazne osobe gojaznost vrlo često doživljavaju kao lični neuspjeh, a ne kao kompleksan zdravstveni problem.
Djeca s prekomjernom težinom često su žrtve vršnjačkog nasilja što može dovesti do problema sa samopouzdanjem i anksioznosti. Odrasli se suočavaju sa diskriminacijom u društvu, pa čak i na radnom mjestu, što znatno otežava njihovo profesionalno i lično ostvarenje. Stigmatizacija osoba s gojaznošću izaziva psihičke posljedice koje mogu dovesti do povećanog lučenja hormona kortizola, što dovodi do poremećaja metabolizma i daljeg debljanja.
Šta možemo uraditi?
- Promovisanje pozitivne komunikacije – umjesto osuđivanja potrebno je pružiti podršku i razumjevanje;
- Staviti fokus na zdravlje, a ne na fizički izgled – promocija zdravih navika;
- Boriti se protiv stereotipa – gojaznost nije uvijek rezultat lijenosti ili loših izbora, već može biti posljedica brojnih faktora.
Zdravlje na prvom mjestu!
Svjetski dan gojaznosti nije samo podsjetnik na zdravstvene rizike koju prekomjerna težina nosi, već i prilika da preispitamo način na koji društvo pristupa ovom problemu. Umjesto osuđivanja i stigmatizacije, ključno je promovisati razumijevanje, edukaciju i podršku posebno kada su djeca u pitanju.
Borba protiv gojaznosti ne znači fokus na brojeve na vagi, već na usvajanje zdravih navika koje poboljšavaju kvalitet života. Kao društvo, trebamo raditi na promociji zdravlja, podrške i pozitivnih stavova.
Prepoznavanjem gojaznosti kao kompleksnog zdravstvenog problema, ali i šireg društvenog izazova, i preduzimanjem konkretnih mjera, možemo značajno smanjiti njen uticaj na zdravlje i kvalitet života.
Izvori:
- World obesity day https://www.worldobesityday.org/
- WHO Obesity https://www.who.int/health-topics/obesity#tab=tab_1
- CDC Obesity https://www.cdc.gov/obesity/index.html
