AKTUELNOSTI

PTIČIJA GRIPA

26/02/2025
12:13

ŠTA je PTIČIJA GRIPA?

Ptičja gripa je naziv za zaraznu bolest ptica uzrokovanu virusom influence (gripe) tipa A, a koji se najčešće pronalazi u guskama, patkama i domaćoj peradi.

EPIDEMIOLOGIJA?

Ljudska infekcija ptičjom influencom H5N1 prvi put se dogodila u Hong Kongu 1997., a zatim se proširila u Vijetnam, zatim u Indoneziju, Kambodžu, Kinu, Tajland, Tursku, Azerbejdžan, Džibuti, Egipat i Irak. Od 2003. godine prijavljeno je više od 860 slučajeva ljudske H5N1 infekcije s 454 smrtnih slučajeva u 16 zemalja u Aziji, Africi, Pacifiku, Europi i na Bliskom istoku. Jedna je infekcija kod ljudi potvrđena 2019. godine i to u Nepalu.

U 2013. godini u jugoistočnoj Kini počela je epidemija. Registrovan je virus ptičje gripe H7N9. U svijetu je od 2013. godine Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prijavljeno preko 1500 slučajeva oboljevanja kod ljudi i najmanje 615 smrtnih slučajeva. Infekcija se dogodila uglavnom u zajednicama koje konzumiraju perad s tržišta žive peradi. U kontinentalnoj Kini je 2019. potvrđen jedan slučaj.

Kina vakciniše perad vakcinom kako bi spriječila viruse gripe H5 i H7. Ovaj program vakcinacije može spriječiti širenje virusa ptičje gripe s divljih ptica na domaće ptice. Domaće ptice češće dolaze u kontakt s ljudima i šire virus na njih.

Drugi sojevi virusa ptičje gripe također su uzrokovali sporadične epidemije infekcije kod ljudi. Međutim, u tim epidemijama, virus se nije širio s osobe na osobu.

ETIOLOGIJA?

Virus koji uzrokuje ptičju gripu jest virus influence tip A, a koji predstavlja virusni uzročnik iz obitelji Orthomyxoviridaekoji od genetskog materijala sadrži ribonukleinsku kiselinu (RNA). Morfološke značajke svih tipova virusa influence su slične, pa se tako na lipidnoj ovojnici i ovog virusa nalaze dva različita i vrlo važna glikoproteina – hemaglutinin (označen slovom H) i neuraminidaza (označen slovom N). S obzirom da oni omogućavaju prijanjanje virusa na ćeliju domaćina te posljedični ulazak u unutrašnjost ćelije, upravo se ovi glikoproteini smatraju glavnim faktorima virulencije virusa ptičje gripe (kao i drugih virusa influence A).

Ovisno o različitim varijantama hemaglutinina i neuraminidaze moguće je odrediti različite podtipove virusa, pa tako razlikujemo nisko patogene i izrazito patogene oblike ptičje gripe – u skladu s jačinom bolesti koju izazivaju u peradi. Izrazito patogeni oblici ptičje gripe uzrokovane su varijantama hemaglutinina H5 i H7, a praktički uvijek dovode do smrti određenih vrsta zaražene peradi unutar 48 sata. S druge strane, nisko patogeni oblici mogu dovesti do epidemija u peradi, ali uglavnom nisu povezani s težim prezentacijama bolesti.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Divlje ptice koje žive uz vodu (najprije divlje patke) pokazuju prirodnu otpornost na bolest bez razvoja kliničke bolesti, no one zbog te činjenice predstavljaju važan rezervoar ovog virusa te glavnu opasnost širenja infekcije na domaću perad i općenito u okoliš (posebno iscjetkom disajnog trakta i stolicom). Među pernatim domaćim životinjama ptičja gripa je vrlo zarazna. Na ljude se virus ptičje gripe može prenijeti izravno s ptica ili okoline kontaminirane virusom, ali i posredno preko intermedijarnog domaćina (što je u većini slučajeva svinja).

Treba naglasiti kako se ljudi vrlo rijetko inficiraju ovim uzročnikom, a i dalje nema dokaza o direktnom prijenosu virusa ptičje gripe s čovjeka na čovjeka. Dakle, glavni rizični faktor za zarazu čovjeka je i dalje direktni ili indirektni kontakt s inficiranom živom ili mrtvom peradi, do čega vrlo često dolazi na prenapučenim tržnicama. Ipak, uvijek postoji mogućnost mutacije određenih podtipova virusa ptičje gripe što bi im moglo omogućiti širenje među ljudima.

KLINIČKA SLIKA?

Nakon inkubacije koja traje između dva do osam dana, javljaju se početni simptomi kod ljudi kao što su visoka temperatura (viša od 38 °C), kašalj, grlobolja, a u teškim slučajevima respiratorni distres sindrom kao posljedica virusne upale pluća. Proljev, povraćanje, bol u trbuhu i prsima te krvarenje iz nosa i desni se također navode kao rani simptomi u nekih pacijenata. Može doći i do akutnog encefalitisa, tj. do virusne upale mozga. Neki bolesnici također imaju manjak trombocita (trombocitopeniju) te produženo protrombinsko vrijeme. Naravno, ako je infekcija uzrokovana nisko patogenim oblikom ptičje gripe, može se javiti blaža, samoograničavajuća infekcija disajnog sistema.

DIjagnoza?

S obzirom da klinička prezentacija ptičje gripe može biti vrlo nespecifična, u postavljanju dijagnoze je od izuzetne važnosti temeljito uzeti anamnezu gdje se moraju ispitati bilo kakvi slučajevi kontakta s bolesnim ili mrtvim pticama. Naravno, za konačnu potvrdu dijagnoze koristi se spektar mikrobioloških pretraga – od izolacije virusa u staničnoj kulturi ili pilećem embriju, do visoko osjetljivih i specifičnih molekularnih metoda (kao što je lančana reakcija polimerazom ili PCR). Ponekad se koriste i brzi testovi koji se temelje na dokazu antigena, ali je njihova dijagnostička vrijednost manja od molekularnih metoda koje polako (ali sigurno) postaju zlatni standard. Uzorci koji se koriste u dijagnostici su brisevi nosa i ždrijela, ispirak nosnog ždrijela, kao i bronhoalveolarni lavat.

KOMPLIKACIJE?

Komplikacije uzrokovane nakon zaraze ptičjom gripom mogu rezultirati otkazivanjem organa ili njihovim oštećenjem, zatim jatrogenom ozljedom tokom liječenja ili pak ko-infekcijom. Dugotrajni respiratorni problemi česti su kod pacijenata koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju, a hronična bolest bubrega moguća je kod pacijenata s akutnim oštećenjem bubrega uzrokovanim virusom. Kao i kod drugih virusnih bolesti, bakterijska ko-infekcija je moguća i trebala bi se uzeti u obzir svaki put kada se stanje pacijenta mijenja tokom bolesti ili ako se pogoršava nakon epizode poboljšanja.

LIJEČENJE?

Antivirusni lijekovi

Zaražene osobe dobivaju oseltamivir ili zanamivir (antivirusni lijekovi koji se koriste za liječenje gripe). Ovi lijekovi obično poboljšavaju preživljavanje.

Osim antivirusnog liječenja provodi se i standardno simptomatsko liječenje, premda treba naglasiti kako se izbjegava primjena acetilsalicilne kiseline kako ne bi došlo do razvoja Reyeovog sindroma kod djece. Ako dođe do pojave respiratornog distres sindroma, često je potrebno zbrinjavanje u jedinici intenzivne medicine te pružanje dodatne respiratorne potpore. Davanje kortikosteroida se ne preporučuje.

PREVENCIJA?

Virusi ptičje gripe šire se među životinjama direktnim kontaktom sa zaraženim životinjama ili kontaminiranom hranom za životinje, vodom, opremom i odjećom. Stoga je biosigurnost prvo i najvažnije sredstvo prevencije na farmama.

Kako bi se spriječio unos virusa u jato, proizvođačima se savjetuju sljedeće mjere:

1. Smanjiti prisutnost svega što privlači divlje životinje:

Ukloniti stajaću vodu, izbjegavati nakupljanje vode, izbjegavati hodanje ili prijenos opreme u blizini stajaće vode koju koriste divlje životinje.
Smanjiti izvore hrane, ne hraniti divlje životinje, hranilice postaviti na čiste podloške, pravovremeno čišćenje područja u kojima se skladišti hrana, često kositi i uklanjati otpalo voće ako ga ima.
Prekrivati otpad, ne smije se gomilati otpad u blizini peradnjaka, dobro zatvaranje kontejnera za otpad, pokrivanje trupla.

2. Spriječiti pristup divljim životinjama: Postaviti mreže, pregrade i druge mjere za odvraćanje ptica, kao što su repelenti gel ili šiljci.

3. Postaviti mjere za odvraćanje divljih životinja: Često premještati i mijenjati naprave za zastrašivanje.

4. Perad držati podalje od područja koja posjećuju divlje ptice: Držati perad u zatvorenom prostoru u vrijeme visokog rizika. Ako ne mogu biti u zatvorenom prostoru, osigurati da divlje ptice nemaju pristup izvorima hrane i vode.

5. Pokriti ispuste: Zaštititi perad koja je mogla doći u kontakt s divljim pticama, kao što su manja jata na ispustima.

6. Kontrolirati pristup ljudi i opremi peradnjaka: Ako se u području nalaze zaražene divlje ptice, smanjiti kretanje ljudi, vozila ili opreme u i iz područja u kojima se drži perad. Promijeniti odjeću prije i nakon kontakta sa životinjama, a isto tražiti i od posjetitelja.

7. Održavati čistoću farme, nastambi, opreme, vozila i obuće: Redovito dezinficirati. Komercijalni uzgajivači trebaju očistiti i dezinficirati peradnjak na kraju svakog proizvodnog ciklusa. Oprati ruke prije i nakon kontakta sa životinjama.

8. Izbjegavati uvođenje životinja nepoznatog zdravstvenog statusa u jato: Nabavljati samo životinje za koje se može potvrditi da su zdrave. Nove životinje staviti u dvosedmični karantin u odvojene prostore, kako bi se osiguralo da su zdrave.

9. Prijaviti bolest i uginuće životinja: Kod uočavanja bilo kakvih problema, obratiti se veterinaru. Ako se bolest potvrdi, brze reakcije pomoći će u zaštiti drugih jata u tom području.

10. Na odgovarajući način odložiti gnojivo i uginulu perad.

11. Provoditi nadzor: Pridržavati se lokalnih propisa koje se odnose na protokole praćenja i testiranja životinja kao minimalne smjernice.

Standardna vakcina protiv gripe ne sprječava ptičju gripu.

Standardne kontrolne mjere kod epidemija su uništavanje zaražene (ali i potencijalno izložene) peradi, kao i provođenje mjera karantina. Uvođenje sanitarnih i biosigurnosnih mjera na farme također u određenoj mjeri štiti od infekcije ptičjom gripom i njenog širenja. Učinkovita vakcina protiv virusa ptičje gripe još uvijek nije razvijena, stoga se preporučuje hemoprofilaksa u vidu uzimanja oseltamivira kroz sedmicu dana za sve osobe koje su bile u kontaktu s nekim od sojeva ovog virusa.

ZAKLJUČAK?

Općenito, smatra se da je rizik od zaraze virusima influence ptica, koja je trenutno u opticaju u Evropi, nizak za stanovništvo u zemljama Evrope.

Rizik za skupine koje su profesionalno ili na drugi način izložene pticama ili sisavcima zaraženima influencom ptica procjenjuje se kao nizak do umjeren.

Smatra se da je vjerovatnost importiranih slučajeva ptičje gripe u ljudi povezanih s putovanjima iz zemalja u kojima su virusi otkriveni kod peradi ili divljih ptica vrlo mala.

Rekombinacije između različitih virusa gripe vjerojatno će se nastaviti na globalnoj razini, što će dovesti do složenije situacije koja može biti zahtjevna za opću procjenu rizika.

Trenutna procjena rizika temelji se na sljedećim aspektima:

Prijenos virusa ptičje gripe na ljude i dalje je rijedak događaj.
Virusi koji trenutačno kruže populacijama ptica u Evropi smatraju se virusima prilagođenima pticama.
Unatoč velikom broju slučajeva izloženosti ljudi virusima A (H5N1) u Evropi tokom posljednje tri godine, nije utvrđena ni prijavljena simptomatska infekcija (bolest) ljudi.
Mutacije povezane s prilagodbom na sisavce sporadično su identificirane kod nekoliko ptica, ali su se češće pojavile kod domaćina sisavaca nakon infekcije. Nisu identificirane mutacije ili rekombinacije koje bi izmijenile virus kako bi postao prilagođen ljudima i prenosiv među ljudima.
U zadnje vrijeme nije dokumentiran prijenos infekcije sa sisavaca na čovjeka ili prijenos s čovjeka na čovjeka u Evropi.
Većina virusa ptičje gripe A (H5N1) koji trenutno cirkuliraju u Evropi osjetljivi su na sve odobrene antivirusne lijekove za primjenu kod infekcija gripom. Primijećeno je samo nekoliko virusa koji imaju mutacije povezane s rezistencijom na antivirusne lijekove.

Sporadične simptomatske i teške infekcije ljudi virusima A(H5N1) koje su prijavljene na globalnoj razini (prvenstveno u jugoistočnoj Aziji) naglašavaju rizik od infekcije kada su ljudi izravno izloženi zaraženim bolesnim ili mrtvim pticama bez ikakve zaštite.

Iako se rizik za ljude smatra vrlo niskim za viruse prilagođene ptičjim receptorima, vjerovatnost zoonotskog prijenosa virusa influence ptica na druge životinje ne može se isključiti ako su životinje izložene zaraženim pticama.

Izvor literature: