Search
Close this search box.

Lepra

ŠTA JE LEPRA?

Lepra ili guba je hronična zarazna bolest koju uzrokuje acidorezistentni, štapićasti bacil Mycobacterium leprae. Naziva se još i guba te Hansenova bolest. 

EPIDEMIOLOGIJA?

Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista. Kroz historiju su oboljeli bili odbačeni od društva i smještani u tzv. kolonije gubavaca. Smatra se da je lepra iskorijenjena ako je stopa prevalence manja od 1 slučaja na 10 000 osoba. Lepra je eliminirana iz 119 od 122 zemlje svijeta u kojima je bila javnozdravstveni problem 1985. godine. Eliminacija gube kao javnozdravstvenog problema je na globalnoj razini postignuta 2000. godine, a na nacionalnoj razini u većini zemalja 2005. godine. Unatoč tome što je uklonjena kao javnozdravstveni problem na globalnoj razini, slučajevi gube se i dalje pojavljuju. Područja visoke endemske pojavnosti su neki dijelovi Brazila, Indonezije, Filipina, DR Konga, Indije, Madagaskara, Mozambika, Nepala i Tanzanije. U svim endemskim zemljama se ulažu veliki napori da se eliminira bolest, a od 1995. godine Svjetska zdravstvena organizacija  osigurava  besplatne lijekove svim oboljelima u svijetu. U Evropi je lepra iskorijenjena. Lepra se može razviti u bilo kojoj dobi, ali se pojavljuje najčešće u osoba dobi od 5 do 15 god ili u >30 godina.

ETIOLOGIJA?

M. leprae je acidorezistentni bacil koji pokazuje jedinstveni tropizam prema perifernim živcima, koži i sluznicama. Bio je jedini poznati uzrok lepre sve do 2008. godine kada je druga vrsta, M. lepromatosis identificirana u Meksiku.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Izvor zaraze je čovjek. Bolest se prenosi kapljičnim putem iz nosa i usta. Potreban je dugotrajan, blizak kontakt tokom mjeseci s nekim tko ima neliječenu gubu da bi se bolest uhvatila. Bolest se ne prenosi povremenim kontaktom s osobom koja ima gubu poput rukovanja ili grljenja, dijeljenja obroka ili sjedenja jedno pokraj drugoga. Štoviše, pacijent prestaje biti zarazan za okolinu kada započne liječenje.

KLINIČKA SLIKA?

Simptomi se obično ne javljaju do >1 godine nakon infekcije (prosječno 5 do 7 god). Progresija bolesti je spora jednom kad se simptomi pojave. Lepra uglavnom zahvaća kožu i periferne živce. Zahvaćanje živaca uzrokuje obamrlost i slabost u područjima koja zahvaćeni živci inerviraju. Tuberkuloidna lepra: promjene na koži čine jedna ili više centralno hipopigmentiranih makula s oštrim, uzdignutim rubovima i slabijim osjetom. Osip ne svrbi niti u jednom obliku lepre. Područja zahvaćena ovim osipom su bez osjeta zbog oštećenja podležećih perifernih živaca koji mogu biti palpatorno povećani.

Lepromatozna lepra: zahvaćeno je više područja kože i organa, uključujući bubrege, nos, testise. Pacijenti mogu imati makule, papule, čvoriće ili plakove, koji su obično simetrične distribucije. Periferna neuropatija je teža nego u tuberkuloidnoj lepri, s više područja oslabljenog osjeta. Određene skupine mišića mogu biti oslabljene. Bolesnici mogu razviti ginekomastiju ili izgubiti trepavice i obrve. Granična (borderline) lepra: prisutne su simptomi i tuberkuloidne i lepromatozne lepre. Bez liječenja, granična lepra može postati manje teška i više nalikovati tuberkuloidnoj ili se može pogoršati i ponašati se kao lepromatozni oblik.

DIJAGNOZA?

Dijagnoza se postavlja klinički zbog simptoma kao što su karakteristični kožni osipi koji ne nestaju, gubitak osjeta te izobličenja nastala zbog mišićne slabosti, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom uzoraka zaražene kože.

KOMPLIKACIJE?

Najteže komplikacije razvijaju se zbog oštećenja živaca zbog čega slabi osjet i posljedično pacijenti ne osjećaju bol ni temperaturu u zahvaćenim područjima. Pacijenti se mogu nesvjesno opeći, porezati ili ozlijediti na neki drugi način. Ponavljajuća oštećenja mogu dovesti do gubitka prstiju. Slabost mišića može dovesti do deformacija (npr. deformacija 4. i 5. prsta poput pandže zbog zahvaćanja n. ulnarisa, pad stopala zbog oštećenja n. peroneusa). Papule i čvorići mogu značajno deformirati lice.

Ostala područja tijela koja mogu biti zahvaćena:

  • Stopala: ulceracije na tabanima sa sekundarnom infekcijom su glavni uzrok morbiditeta te otežavaju hodanje zbog boli.
  • Nos: oštećenje nosne sluznice može dovesti do hronične nazalne kongestije i krvarenja iz nosa te, ako se ne liječi, do erozije i propadanja nosnog septuma.
  • Oči: iritis može dovesti do glaukoma, a neosjetljivost rožnice može dovesti do ožiljaka i sljepoće.
  • Seksualna funkcija: Muškarci s lepromatoznom leprom mogu imati erektilnu disfunkciju i neplodnost. Infekcija može smanjiti stvaranje testosterona i proizvodnju sperme u testisima.
  • Bubrezi: amiloidoza i posljedično zatajenje bubrega se ponekad viđaju kod pacijenata sa lepromatonom leprom.

LIJEČENJE?

Guba je izlječiva bolest. Trenutno preporučeni režim liječenja sastoji se od tri lijeka: dapsona, rifampicina i klofazimina. Kombinacija se naziva terapija više lijekova (MDT). Trajanje liječenja je 6 – 12 mjeseci. Rana dijagnoza i brzo liječenje mogu pomoći u sprječavanju invaliditeta.

PREVENCIJA?

S obzirom na to da lepra nije visoko kontagiozna, rizik širenja je nizak. Samo neliječeni lepromatozni oblik je zarazan, ali čak i tada, infekcija se ne širi lako. Međutim, kontakte u domaćinstvu (posebno djeca) bolesnika s leprom treba nadzirati zbog razvoja simptoma i znakova bolesti. Nakon započetog liječenja, lepra se ne može širiti. Najbolja prevencija je izbjegavati kontakt s tjelesnim tekućinama i kožnim promjenama zaraženih ljudi. BCG vakcina, koje se koristi za sprječavanje tuberkuloze, pruža donekle i zaštitu od lepre, ali se često ne koristi u tu svrhu. Hemoprofilaksa nije učinkovita.

MITOVI I ZABLUDE?

Mit: Hansenova bolest je vrlo zarazna.
Činjenica: Hansenova bolest se ne širi lako s osobe na osobu. Ne može se dobiti slučajnim kontaktom kao što je rukovanje, sjedenje pored ili razgovor s nekim tko ima bolest.

Mit: Ne postoji lijek za Hansenovu bolest.
Činjenica: Hansenova bolest je izlječiva. Osobe koje se liječe od Hansenove bolesti mogu živjeti normalnim životom sa svojom porodicom i prijateljima te mogu nastaviti pohađati posao ili školu.

Mit: zbog Hansenove bolesti otpadaju prsti na rukama i nogama.
Činjenica: prsti na rukama i nogama ne “otpadaju” samo zbog Hansenove bolesti. Bakterije koje uzrokuju bolest napadaju živce prstiju na rukama i nogama, uzrokujući njihovo utrnuće. Ozljede poput opeklina, čireva i posjekotina na utrnulim dijelovima mogu proći nezapaženo, što može dovesti do trajnog oštećenja ili infekcije, uzrokujući gubitak prsta. Ponekad oštećenje živaca čini mišiće prstiju na rukama i nogama toliko slabima da se mišići i kosti počinju raspadati i tijelo ih ponovno apsorbira.

Izvor literature:

Lepra (guba)

https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/lepra-guba

Lepra

https://www.hemed.hr/Default.aspx?sid=13448

Leprosy

https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/leprosy

About Hansen’s Disease (Leprosy)

https://www.cdc.gov/leprosy/about/index.html