AKTUELNOSTI

SEROZNI MENINGITIS

31/10/2024
16:13

ŠTA JE SEROZNI MENINGITIS?

Serozni meningitis je akutna upala moždanih ovojnica, relativno blažeg je toka i obično se javlja kod djece predškolskog i školskog uzrasta.

EPIDEMIOLOGIJA?

Premda je meningitis u mnogim zemljama bolest koja se prijavljuje, tačna incidenca nije poznata. Istraživanja stanovništva su pokazala da je virusni meningitis učestaliji, s 10,9 oboljelih na 100.000 stanovnika. Najčešće se javlja ljeti i u ranu jesen. U najvećem riziku od seroznog meningitisa su djeca mlađa od 5 god. (posebno novorođenčad) i osobe s oslabljenim imunološkim sistemom. Osobe koje su u kontaktu s oboljelima imaju veću vjerovatnoću zaražavanja tim virusom, ali je šansa za razvijenje meningitisa mala. Osobe s oslabljenim imunološkim sistemom imaju povećan rizik od dobivanja virusnog meningitisa. Teške bolesti, neki lijekovi (kao što je hemoterapija) i nedavne transplantacije organa ili koštane srži također mogu oslabiti imunološki sistem.

ETIOLOGIJA?

Virusni meningitis obično nastaje kao posljedica hematogenog širenja, međutim, meningitis uzrokovan herpes simpleks virusom tip 2 (HSV-2) ili varicella zoster virusom također može biti rezultat reaktivacije latentne infekcije. Najčešći uzrok akutnog virusnog meningitisa su Enterovirusi. Za mnoge viruse koji uzrokuju meningitis (za razliku od bakterija koje uzrokuju akutni bakterijski meningitis) je incidenca sezonska (vidi tabelu).

Tabela 1. Najčešći uzroci virusnog meningitisa

Virusi	Mehanizam prenosa	Sezonska incidenca
Enterovirusi	Širenje fekalno-oralnim putem (preko prljavih ruku npr. ako se mijenjaju pelene ili nepranjem ruku nakon korištenja WC-a, u bazenima)	Ljeto do rana jesen Ponekad sporadični slučajevi tokom cijele godine
^*Herpes simpleks virus, obično tip 2	Bliski kontakt s osobom koja aktivno prenosi virus	Nema
Virus varicella-zoster	Udisanje aerosola zaražene osobe ili kontakt sa zaraženom osobom	Nema
Western equine virus† Venecuelanski konjski virus †	Komarac	Ljeto do rana jesen
Virus Zapadnog Nila St. Louis virus	Komarac	Ljeto do rana jesen
California virus encefalitis La Crosse virus	Komarac	Ljeto do rana jesen
Colorado krpeljna groznica (neuobičajeno)	Krpelji	Kasno proljeće do rano ljeto
Virus limfocitnog koriomeningitisa	Zrakom‡	Od jeseni do zime
HIV-1 HIV-2	Kontakt s tjelesnim tekućinama zaražene osobe	Nema§

* Herpes simpleks tip 2 meningitis se može pojaviti jednokratno ili se može ponavljati. †Zapadni konjski i venecuelanski konjski virusi su povezani s meningitisom, ali nisu zabilježeni slučajevi u SAD-u u posljednjih nekoliko godina. ‡Virus limfocitnog koriomeningitisa povezan je s izlaganjem zaraženim divljim miševima (prirodni domaćin za ovaj virus) te je najčešći tokom jeseni i zime, kada se miševi presele u zatvoreni prostor. Infekcija se također može javiti tokom cijele godine, kada je uzrok izloženost zaraženom hrčku (ljubimac). §Meningitis zbog HIV-a obično započinje rano u toku sistemskih infekcija – prilikom serokonverzije.

Zika virus i Chikungunya virus su rijetki uzroci meningitisa, ali ih treba uzeti u obzir kod ljudi koji su putovali u endemska područja ako razviju simptome koji upućuju na meningitis.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Izvor zaraze je čovjek koji izlučuje uzročnike seroznog meningitisa stolicom ili sekretom usta i nosa. Pošto je čovjek jedini poznati rezervoar virusa seroznog meningitisa, oni se najčešće prenose s čovjeka na čovjeka fekalnom kontaminacijom (preko prljavih ruku npr. ako se mijenjaju pelene ili nepranjem ruku nakon korištenja WC-a), a rjeđe preko respiratornih kapljica prilikom kašljanja ili kihanja. Kontaminirani predmeti (npr. kontaminirane čaše, igračke i dr.) također mogu biti put prijenosa. Rijedak je i prijenos putem kontaminirane hrane (npr. školjke, voda za piće).

Serozni meningitis nije naročito zarazan, iako se manja grupiranja mogu dogoditi u školama obično na početku školske godine. Iako je prijenos preko bazenske vode vrlo rijedak, u literaturi su zabilježene epidemije seroznog meningitisa vjerojatno tako što su oboljeli pili bazensku vodu koja nije dovoljno dezinficirana a često i uz prenatrpane bazene. Što se tiče prijenosa kupanjem u moru, postoji samo jedna zabilježena epidemija koja se dogodila u Meksiku 2004. god.

U javnosti se tokom ljeta, u sezoni kupanja, za nastanak seroznog meningitisa često okrivljuju morska kupališta i onečišćeno more. Rizik nastanka te bolesti izuzetno je malen, ali ipak moguć. Naime ukoliko se uzročnici bolesti nalaze u vodi najčešće su veoma razrijeđeni, a i obično se ne popije veća količina takve vode. Međutim za malu djecu do 5 godina, a pogotovo za djecu ispod jedne godine rizik je veći jer su još nedovoljno otporna. Način njihova kupanja može pogodovati nastanku infekcije: sjedenje i igranje u plićaku sa dosta vršnjaka, obično u prljavoj vodi koju vrlo često i gutaju. Rezime – može se dogoditi da se netko zarazi na plaži, ali u kontaktu s drugim ljudima ili preko onečišćenih predmeta ili pijenjem mora u plićacima koji su zagađeni od djece koja borave na plaži.

KLINIČKA SLIKA?

Klinički znaci i simptomi seroznog meningitisa su povišena tjelesna temperatura uz opću slabost, glavobolja, ukočen vrat, mučnina i povraćanje. Mogući su i različiti oblici poremećaja svijesti, fotofobija (osjetljivost na svjetlo) te ponekad osip po koži. U dojenčadi i male djece simptomi mogu biti povišena temperatura, iritabilnost, slab apetit i poteškoće u buđenju djeteta. Manifestacije obično nalikuju onima kod bakterijskog meningitisa, ali su obično manje ozbiljne (npr. kočenje vrata može biti manje izraženo). Međutim, ponekad su tako ozbiljne da upućuju na akutni bakterijski meningitis.

DIJAGNOZA?

Analiza likvora (broj stanica, proteina, glukoze)
PCR CSL-a, a ponekad i IgM
Ponekad PCR i / ili kultura krvi, bris ždrijela, nazofarinksa ili uzorak stolice

Dijagnoza virusnog meningitisa se temelji na analizi CSL-a dobivenog lumbalnom punkcijom (kojoj prethodi neuroprikazivanje kod povišenog intrakranijskog pritiska ili sumnje na intrakranijski proces). Obično su proteini manje povišeni nego kod akutnog bakterijskog meningitisa (npr. <150 mg/dl). Međutim, nivo proteina može biti vrlo visok kod meningitisa čiji je uzročnik virus Zapadnog Nila. Nivo glukoze je obično normalan ili tek neznatno niži od normalnog. Ostali rezultati uključuju pleocitozu s predominacijom limfocita. Ipak, niti jedna kombinacija nalaza stanica, proteina i glukoze u likvoru ne može isključiti bakterijski meningitis. Bakterijski meningitis je isključen ako u kulturama CSL-a ne rastu bakterije.

Kulture virusa u likvoru su neosjetljive te se rutinski ne rade. PCR se može koristiti za otkrivanje nekih virusa u likvoru (enterovirusi, herpes simpleks, herpes zoster, virus Zapadnog Nila); novodostupni multipleks PCR panel može se koristiti za brzi “screening” više bakterija i virusa. Mjerenje IgM-a u likvoru osjetljivija je dijagnostička metoda od PCR-a pri sumnji na virus zapadnog Nila ili druge arboviruse. Virusni serološki testovi, PCR ili kultura uzoraka uzetih iz drugih područja (npr. krvi, brisa grla, nazofarinksa, uzorka stolice) mogu pomoći identificirati uzročnika virusa.

Rizične grupe?

Djeca mlađa od 5 godina
Bebe mlađe od 1 mjesec
Osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom

LIJEČENJE?

Suportivne mjere
Aciklovir (zbog sumnje na herpes simpleks ili herpes zoster) i antiretroviralni lijekovi (za HIV infekciju)

Ako pacijenti izgledaju da su teško bolesni, i ukoliko je akutni bakterijski meningitis moguć (čak i ako se sumnja na virusni meningitis), odgovarajući antibiotici i kortikosteroidi se daju odmah (bez čekanja na rezultate testa) i nastavljaju se davati sve dok bakterijski meningitis nije isključen (tj. nema rasta bakterija u kulturama CSL-a). Virusni meningitis obično spontano prolazi tokom nekoliko sedmica ili, povremeno (npr. kod meningitisa virusa Zapadnog Nila ili limfocitnog koriomeningitisa), kroz nekoliko mjeseci. Liječenje je uglavnom potporno.

Aciklovir je učinkovit u liječenju herpes simpleks meningitisa i može se koristiti za liječenje herpes zoster meningitisa. Ukoliko se sumnja na ijedan od tih virusa ili ako se uopće posumnja na herpes simpleks encefalitis, većina liječnika započinje empirijsko liječenje aciklovirom te potom zaustave primjenu lijeka ako je PCR negativan za ove viruse. Plekonaril je samo umjereno djelotvoran za meningitis čiji su uzrok enterovirusi i nije dostupan za rutinsku kliničku upotrebu. Pacijenti s HIV meningitisom se liječe antiretroviralnim lijekovima.

PREVENCIJA?

Mjere lične i kolektivne higijene najbolje su mjere suzbijanja širenja seroznog meningitisa. Ukoliko se osoba pridržava dobrih navika lične higijene smanjuje se rizik od inficiranja, a time i od nastanka bolesti. Preporuke su:

Prati ruke sapunom i vodom temeljito i često, naročito prije jela, nakon upotrebe toaleta ili mijenjanja pelena, nakon kašljanja i kihanja, te prije i nakon njege bolesne osobe
Podučiti djecu pravilnom pranju ruku ili upotrebu maramica za dezinfekciju
Podučiti djecu da ne piju more ili vodu iz bazena, rijeka i jezera
Prekrivati nos i usta prilikom kašljanja i kihanja, a jednokratne maramice nakon svake upotrebe higijenski odložiti
Površine i predmete (kvake, daljinski upravljač) kontaminirane kašljanjem i kihanjem od bolesne osobe temeljito čistiti: prvo sapunom i vodom, pa potom dezinficirati nekim od dezinfekcijskih sredstava
Izbjegavati kupanja u nečistim vodama, vodama koja nisu podvrgnuta kontroli higijenske ispravnosti (vode stajačice, bazeni bez sanitarnog nadzora dezinfekcije vode), kupanja u plićaku gdje ima puno kupača, gutanje vode i sl.
Izbjegavati dijeliti s nekim pribor za jelo ili piti piće iz iste boce, posebno ako je osoba bolesna
Izbjegavati kupati dijete u moru ili bazenu ako ima proljev
Voditi računa o higijeni male djece, naročito prilikom mijenjanja pelena (koristiti vlažne maramice, a ne ispirati intimne djelove tijela u moru), te nakon toga oprati ruke

VAKCINACIJA?

Vakcine mogu zaštititi od nekih bolesti koje mogu dovesti do virusnog meningitisa:

Vakcina protiv pljuskavica
Vakcina protiv gripe
Vakcina protiv morbila, rubeole i zaušnjaka (MRP)
Vakcina protiv herpesa

OSTALI SAVJETI ZA PREVENCIJU?

Izbjegavati ubode komaraca i drugih insekata koji prenose bolesti koje mogu zaraziti ljude.
Izbjegavati kontakt s miševima.
Poduzeti mjere opreza pri rukovanju s kućnim ljubimcima (glodavcima) poput bijelih miševa, hrčaka ili zamoraca.

Izvor literature: