Krpelji i bolesti koje najčešće prenose
Krpelji su sitne životinjice iz skupine člankonožaca i paučnjaka, koje za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, pa su povremeno nametnici na životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv, a iznimno i na čovjeku, te pritom mogu prenositi uzročnike zaraznih bolesti. Na sreću samo je određen broj krpelja zaražen uzročnicima zaraznih bolesti.
Pojavljivanje bolesti koje prenose krpelji (najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, rjeđe tularemija) ovisno je o prirodnom staništu s pogodnim uslovima za razmnožavanje krpelja, pa se pojavljuju samo na nekim endemičnim područjima. Nalaze se na listovima i granama grmova, niskog rastinja (do visine 1 m), u šikarama i sl.
Prema tome, boravak u prirodi, osobito među niskim rastinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima.
Za aktivnost krpelja neophodna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto (travanj, svibanj, lipanj), ali mogu se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima.
Najrasprostranjeniji je i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj (Ixodes ricinus),
Rizična skupina izložena krpeljima su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave učestalo u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici te planinari, lovci, izletnici, turisti itd.).
Životni ciklus krpelja ima četiri stadija: jajašce, larva, nimfa i odrasli krpelj. Nakon sto se izlegu iz jajašceta krpelji moraju uzeti obrok krvi u svakom stadiju da bi preživjeli. Puni životni ciklus krpelja može trajati 2-3 godine, ali većina ugine jer ne nalazi domaćina za svoj sljedeći obrok.
Krpelji se najčešće zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama i glodarima, a zarazu mogu prenijeti svojim ubodom i na čovjeka.
Ženka krpelja odlaže jajašca na zemlju, iz jajašca se razviju larve.
Larve imaju 6 nogu i hrane se na malim sisarima, potom otpadaju na zemlju i razvijaju se u sljedeći stadij.
Nimfa ima 8 nogu i hrani se na malim sisarima, otpada na zemlju i razvija se u sljedeći stadij.
Odrasli krpelj ima 8 nogu, hrani se i pari na velikim sisarima kao što su stoka i divljač, zatim otpada na zemlju gdje ženka liježe jaja. Čovjek i pas su slučajni domaćini.
Lyme borelioza ili Lajmska bolest
Lyme borrelioza (Lajmska bolest ili erithema migrans) je bolest uzrokovana bakterijom Borreliom burgdorferi koja se prenosi ubodom zaraženog krpelja. Simptomi su umor, groznica, vrućica, glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima te povećani limfni čvorovi, uz karakterističan osip na koži koji se zove erythema migrans.
U roku 2 do 30 dana na mjestu ugriza krpelja pojavljuje se crvenilo na koži ovalnog ili prstenastog oblika koje se polako širi, doseže promjer obično više od 5 cm i dugo je prisutno (i nekoliko sedmica), a u sredini postupno blijedi stvarajući karakterističan oblik.
U slučaju pojave takvih karakterističnih promjena na koži nakon uboda krpelja, važno je javiti se svom ljekaru.
Lajmska bolest se liječi antibioticima, što je izuzetno važno radi sprječavanja kasnijeg stadija bolesti s mogućim kasnim posljedicama, u kojem mogu nastati artritis (upala zglobova), miokarditis (upala srčanog mišića), meningitis i /ili neuritis (upala živaca).
Krpeljni meningoencefalitis
Krpeljni meningoencefalitis (KME) je virusna zarazna bolest koja zahvata centralni nervni sistem, a javlja se u Europi i Aziji.
Nakon uboda zaraženog krpelja i inkubacije od 7-14 dana razvija se bolest karakterizirana s dvije faze. Prva faza traje 2-4 dana s nespecifičnim simptomima kao što su visoka temperatura, slabost, bolovi u mišićima, glavobolja, gubitak apetita, ponekad mučnina i povraćanje. Zatim nastupa remisija u trajanju od 8 dana, da bi uslijedila druga faza bolesti kada se javljaju simptomi od strane centralnog nervnog sistema. To mogu biti meningitis (povišena temperatura, glavobolja, zakočenost vrata), encefalitis (vrtoglavica, smetenost, vidni i duševni poremećaji, motorički ispadi i paralize) ili meningoencefalitis. Bolest ima teži tok u odraslih nego u djece. U 2/3 osoba zaraženih ovim virusom razvije se samo prva faza bolesti, a u preostale trećine obje faze bolesti su sa izraženim neurološkim simptomima.
Oporavak može biti dug, neurološke posljedice ostaju u 30-60% slučajeva kroz duži period, ponekad trajno. Moguć je i smrtni ishod u 1-2% oboljelih, a nastupa obično 5-7 dana nakon pojave neuroloških simptoma. Dijagnoza se postavlja na temelju simptoma, epidemioloških podataka i potvrdnih seroloških testova.
Specifičnog lijeka nema. Na raspolaganju je hospitalizacija i primjena simptomatskih lijekova (protuupalni lijekovi, kortikosteroidi).
Virus krpeljnog meningoencefalitisa prenose zaraženi krpelji u mnogim zemljama Europe i Azije. To je endemična bolest u Češkoj, koja ima najveći broj oboljelih godišnje, Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Švicarskoj. U Hrvatskoj se pojavljuje uglavnom u sjevernim krajevima.
Preventivne mjere zaštite od krpelja
Preporučene mjere lične zaštite su:
1. Obući prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi , nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavati odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune, flanela, jer se na njih krpelji lakše zakače.
2. Hodati obilježenim stazama, izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
3. Primjeniti repelente (sredstva koja odbijaju krpelje) na gole i izloženije dijelove tijela, te eventualno na odjeću. (koristiti ih prema uputi proizvođača – provjeriti uputstva o proizvodu!).
4. Pregledati svakih dva do tri sata tokom boravka i nakon povratka iz prirode ima li na koži ili odjeći krpelja kako bi ga što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ubod.
Pri povratku iz prirode presvući odjeću i pažljivo pregledati cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Posebno pretražiti dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja glavom, odnosno gornjim dijelom tijela.
5. Tuširati se po povratku iz prirode.
6. Ako se uoči krpelj treba ga što prije ukloniti s kože.
Postupak u slučaju uboda krpelja
Ako se uoči krpelj u koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.
Krpelja odmah treba izvaditi pincetom, (prije oprati ruke, a pincetu prebrisati antiseptikom). Pincetom obuhvatiti krpelja što bliže glavici, uz kožu i laganim povlačenjem izvući ga iz kože. Radi preciznijeg zahvata može se koristiti povećalo.
Ne treba ničim premazivati krpelja (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem i sl.) ili “paliti” plamenom, krpelja ne povlačite naglo, ne stiskati niti gnječiti krpelja jer se time uzrokuje njegovo grčenje i pojačano izlučivanje veće količine sekreta i uzročnika bolesti u ljudsko tijelo ako je krpelj zaražen, pa se na taj način lakše prenese zaraza. Krpelja ne treba dirati golim rukama, a nakon odstranjenja mjesto uboda premazati antiseptikom.
Ukoliko nakon vađenja krpelja u koži ostane dio, potrebno je potražiti stručnu pomoć.
