AKTUELNOSTI

GROZNICA ZAPADNOG NILA

11/04/2023

ŠTA JE GROZNICA ZAPADNOG NILA ?

Groznica Zapadnog Nila je virusna bolest uzrokovana virusom zapadnog Nila (VZN) koji se prenosi putem zaraženih komaraca najčešće iz roda Culex, zabilježeni su i slučajevi da komarci iz roda Aedes i Anofeles također mogu prenjeti virus Zapadnog Nila. U prirodi su ptice prirodni rezervoar virusa Zapadnog Nila.

EPIDEMIOLOGIJA?

Sezonska pojavnost i kretanje groznice zapadnog Nila na nekom području odnosno epidemiološka situacija od godine do godine je izrazito varijabilna. Pod utjecajem je okolišnih, klimatskih i vremenskih prilika koje utječu na brojnost i aktivnost vektora uzročnika bolesti. Prijenos VZN se događa ovisno o prisutnosti zaraženih ptica, brojnosti i aktivnosti zaraženih komaraca te o prisutnosti osjetljivih domaćina. Pojavljuje se u ljetnim i ranim jesenjim mjesecima.

Zbog ciklusa umnožavanja virusa u pticama većina infekcija ljudi, kopitara ili drugih sisavaca se eventualno može uočiti u razdoblju od sredine jula do kraja oktobra.

UZROČNIK GROZNICE ZAPADNOG NILA?

Uzročnik groznice zapadnog Nila je virus Zapadnog Nila (VZN) koji pripada rodu Flavivirus i porodici Flaviviridea, a spada u skupinu virusa pod nazivom arbovirusa koji se prenose na čovjeka putem zaraženih vektora odnosno hematofagnih člankonožaca.

Virus Zapadnog Nila prvi put je zabilježen 1937. godine na području Ugande na zapadnoj obali rijeke Nil, a od tada je dokazan u mnogim zemljama Afrike, Evrope, Azije i Amerike.

IZVOR I PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZE?

Virus Zapadnog Nila se prenosi na ljude preko uboda inficiranog komarca. Virus je dosad izoliran kod 43 vrste komaraca, a najčešće kod roda Culex, ali i kod Aedes albopicitusa i Anophelesa. Komarac se zarazi kad ubode pticu (najčešće divlju pticu selicu) koja je zaražena virusom. Čovjek se NE može zaraziti virusom u kontaktu s oboljelom osobom. Ne postoji dokaz da krpelji ili drugi insekti prenose virus Zapadnog Nila. Ljudi, konji i neki drugi kičmenjaci su u prijenosu VZN-a slijepe ulice, tj. s njih se virus ne može dalje širiti.

Trenutno ne postoji dokaz da se virus Zapadnog Nila može direktno prenositi sa ptica na ljude.

VZN se ne prenosi:

Kašljanjem, kihanjem ili dodirom;
Dodirivanjem živih životinja;
Rukovanjem živim ili mrtvim zaraženim pticama. Izbjegavati kontakt golim rukama kada se rukuje bilo kojom mrtvom životinjom. Ako se baca mrtva ptica, koristiti rukavice ili dvostruku plastičnu vrećicu da se lešina baci u kantu za smeće;
Jedenjem zaraženih životinja, uključujući ptice. Uvijek pratiti uputstva za detaljnu termičku obradu mesa.

KLINIČKA SLIKA?

Infekcija VZN u ljudi nakon inkubacije od 2-6 dana (u rasponu od 2-14) najčešće prolazi bez simptoma ili asimptomatski (u približno 70-80% slučajeva). U oko 20-30% inficiranih manifestira se kao akutna sistemska febrilna bolest praćena povišenom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima, zglobovima, simptomima od strane gastrointestinalnog sistema. Može se pojaviti prolazni makulopapulozni osip (u 25-50% oboljelih). Radi se o relativno blažem obliku bolesti koji se naziva groznica ZN, čiji simptomi nalik gripi traju od dva do pet dana. U manje od 1% inficiranih može se razviti teži oblik bolesti uslijed zahvaćenosti središnjeg živčanog sistema, sa simptomima meningitisa/upale moždanih ovojnica, encefalitisa i vrlo rijetko akutne mlohave paralize. Pod povećanim su rizikom za razvoj težeg oblika bolesti starije osobe koje već imaju postojeću hroničnu bolest kao npr. hroničnu bubrežnu bolest, dijabetes, hipertenziju ili imunosuprimirane osobe (kao npr. transplantirani i sl.).

DIJAGNOZA?

Dijagnoza se postavlja na osnovu prisustva specifičnih IgM antitijela u cerebrospinalnoj tekućini i uzorcima seruma od bolesnika s kliničkim simptomima. Test bi trebao uvijek uključivati druge usko povezane flaviviruse za usporedbu.

 Potvrdu dijagnoze treba obaviti neutralizacijskim testovima

 Virus se može otkriti pomoću RT-PCR. Viremija je vrlo kratka i ograničena na ranu fazu bolesti.

LIJEČENJE?

Ne postoji specifična terapija. Kod pojave blagih oblika bolesti provodi se simptomatska terapija. Kod ozbiljnijih slučajeva nužno je bolničko liječenje.

Ne postoji vakcina za ljude protiv virusa Zapadnog Nila.

KOMPLIKACIJE?

Kod malog broja oboljelih javljaju se komplikacije poput meningitisa, upale moždanih ovojnica ili encefalitis, upale mozga, odnosno neuroinvazivni oblika bolesti.

Simptomi neuroinvazivnog oblika bolesti su:

Glavobolja,
Ukočenost vrata,
Dezorjentacija,
Koma, tremor, konvulzije,
Mišićna slabost i paraliza.

Virus zapadnog Nila može ostaviti i dugotrajne posljedice kod oboljelih (gubitak pamćenja, depresija, nesanica).

PREVENCIJA?

Radi smanjenja rizika od infekcija koje se prenose komarcima kao što je infekcija virusom Zapadnog Nila, osim dezinsekcijskih mjera suzbijanja komaraca, preporučene individualne mjere zaštite od komaraca su:

• Primjena repelenata, sredstava koja odbijaju komarce, na otkrivene dijelove tijela (prema uputama proizvođača),

• Izbjegavanje boravka na otvorenom u razdoblju najveće aktivnosti komaraca, od sumraka, tokom noći do zore, ako je provedivo,

• Nošenje odjeće dugih rukava i nogavica prilikom boravka na otvorenom, ukoliko to dopuštaju vremenske prilike,

• Primjena zaštitnih mreža na prozorima i vratima,

• Primjena različitih repelenata za prostore,

• Primjena klima-uređaja za rashlađivanje prostora (što ne odgovara komarcima).

Najdjelotvorniji način borbe protiv komaraca je ukloniti mjesta za razvoj njihovih legla, u raznim nakupinama vode u našem okolišu.

Potrebno je:
• ukloniti nakupljenu vodu u vrtovima, dvorištima, na balkonima ili terasama,

• ukloniti nepotrebne predmete u okućnicama gdje se može nakupljati voda npr. odbačene limenke, kante, igračke, stare automobilske gume i prekriti,

• prekriti/čvrsto zatvoriti ili isprazniti, različite spremnike za vodu,

• redovito prazniti vodu (barem jednom sedmično) iz tanjirića, lončića, vaza ili posuda za cvijeće i drugih različitih nepokrivenih manjih ili većih spremnika za vodu.

Prema aktualnoj situaciji na terenu i raspoloživim mogućnostima potrebno je isušiti neisušene kanale, lokve, vodu u prirodnim udubljenjima u drveću te male stajaće vode i sl.

Izvor literature: