Search
Close this search box.

Zašto se ne smije uzimati kalij jodid bez opravdanog razloga i prethodne preporuke ljekara

Šta je to kalij jodid?

Kalij jodid (KI) je sol stabilnog (neradioaktivnog) joda koja može pomoći u blokiranju apsorpcije radioaktivnog joda u štitnoj žlijezdi, štiteći tako štitnu žlijezdu od uticaja radioaktivnog joda. Štitna žlijezda je organ u ljudskom tijelu koji je najosjetljiviji na radioaktivni jod.

Uzimanje kalij jodida je preporučeno pojedinim osobama (u zavisnosti od životne dobi), samo po uputi ljekara ili drugih zdravstvenih profesionalaca u stanjima hitnosti, i to samo u posebnim okolnostima koje to zahtijevaju, jer postoje zdravstveni rizici povezani sa uzimanjem kalij jodida.

Kalij jodid ne sprječava ulazak radioaktivnog joda u tijelo i ne smije se uzimati na vlastitu odgovornost kao preventivno sredstvo bez opravdanog razloga, odnosno odgovarajuće medicinske indikacije. Kalij jodid u slučaju eksplozije nuklearnog oružja ili nuklearne katastrofe prilikom oštećenja nuklearne elektrane koristi se isključivo prema preporukama zdravstvenih profesionalaca.

Kalij jodid štiti samo štitnu žlijezdu, ne i druge dijelove organizma, od radioaktivnog joda i ne može zaštititi organizam od drugih radioaktivnih elemenata.

Kuhinjska sol i hrana bogata jodom ne sadrže dovoljno joda koji će da blokira ulazak radioaktivnog joda u štitnu žlijezdu i ne mogu se koristiti kao zamjena za kalij jodid.

Kako djeluje kalij jodid?

Štitna žlijezda ne može napraviti razliku između stabilnog i radioaktivnog joda te istovremeno apsorbuje oba oblika joda.

Kada osoba uzme kalij jodid, štitna žlijezda apsorbuje stabilni jod iz lijeka. Budući da kalij jodid sadrži velike doze stabilnog joda, štitna žlijezda postaje “puna” i ne može više apsorbovati jod – bilo stabilan ili radioaktivan u naredna 24 sata.

Kalij jodid možda neće pružiti osobi 100% zaštitu od radioaktivnog joda ali sigurno će pružiti određen nivo zaštite. Zaštita će se povećati u zavisnosti od tri faktora:

  • Vrijeme nakon izlaganja radioaktivnom jodu: Što prije osoba uzme kalij jodid, to će više vremena štitna žlijezda imati da se „napuni“ stabilnim jodom.
  • Apsorpcija: Količina stabilnog joda koja dolazi do štitne žlijezde ovisi o tome koliko se brzo kalij jodid apsorbuje u krvi.
  • Doza radioaktivnog joda: Minimiziranjem ukupne doze radioaktivnog joda kojoj je osoba izložena smanjit će količinu štetnog radioaktivnog joda koji štitna žlijezda može apsorbovati.

Ko smije uzimati kalij jodid tokom nuklearnog incidenta?

Kalij jodid se smije uzimati isključivo uz odobrenje i nadzor ljekara ili drugog zdravstvenog radnika koji je ovlašten u slučaju nuklearnog incidenta da daje preporuke i savjet ko i na koji način smije uzeti kalij jodid.

Štitne žlijezde fetusa i novorođenčeta su najviše izložene negativnom uticaju radioaktivnog joda. Mala djeca i osobe sa niskom količinom joda u štitnoj žlijezdi također su izloženi riziku od radioaktivnog joda.

Dojenčad također imaju veći rizik od dobijanja raka štitne žlijezde nakon izlaganja radioaktivnom jodu. Sva dojenčad treba da dobiju dozu kalij jodida preporučenu za dojenčad uz obavezan nadzor ljekara. Davanje više od jedne doze kalij jodida dojenčetu može dovesti do kasnijih problema sa razvojem.

Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) preporučuje da sva djeca koja su izložena ili je velika vjerovatnoća da će biti izložena radioaktivnom jodu uzimaju kalij jodid osim u slučaju da imaju poznate alergije na jod.

Američka agencija za hranu i lijekove također preporučuje da mladi i odrasli (između 18 i 40 godina) koju suizloženi ili će vjerovatno biti izloženi radioaktivnom jodu uzmu preporučenu dozu kalij jodida. Mlade osobe su manje osjetljive na djelovanje radioaktivnog joda od djece.

Budući da svi oblici joda prolaze kroz placentu, trudnice bi trebale uzeti kalij jodid kako bi zaštitile fetus. Trudnice bi trebale uzeti samo jednu dozu kalij jodida nakon izlaganja ili izglednog izlaganja radioaktivnom jodu.

Dojilje trebaju uzeti samo jednu dozu kalij jodida ako su bile izložene ili je izgledna mogućnost da će biti izložene radioaktivnom jodu.

Odrasli stariji od 40 godina ne bi trebali uzimati kalij jodid osim ako ih ljekari ili zdravstveni profesionalci u stanjima hitnosti ne upozore da se očekuje izlaganje velikoj dozi radioaktivnog joda.

Odrasli stariji od 40 godina imaju najmanju mogućnost za razvoj raka ili drugih bolesti štitne žlijezde nakon izlaganja radioaktivnom jodu i češće imaju alergijske reakcije ili neželjene efekte kalij jodida.

Zašto ne smijete uzimati kalij jodid bez opravdane medicinske indikacije i prethodne preporuke ljekara?

Neželjeni efekti kalij jodida na štitnu žlijezdu mogu biti rezultat njegove blokade funkcije štitne žlijezde. Nepotrebno uzimanje kalij jodida dovodi do povećanog rizika za pojavu poremećaja štitne žlijezde, kao što su autoimuni tiroiditis, Gravesova bolest i nodularna struma. Takvi poremećaji su česti u odrasloj populaciji i kod starijih osoba, ali su relativno rijetki kod djece. Rizik od blokade štitne žlijezde kod novorođenčeta prilikom uzimanja kalij jodida je još veći i može imati opasan efekt.

Nuspojave u drugim dijelovima tijela mogu biti prisutne kao što su želučano crijevni problemi ili reakcije preosjetljivosti (alergijske reakcije na jod).

Kalij jodid također ima određene interakcije sa drugim lijekovima pa nepotrebno uzimanje kalij jodida zajedno sa ovim lijekovima može imati izuzetno štetan uticaj na organizam. Neki od tih lijekova su:

  • Lijekovi za pretjerano aktivnu štitnu žlijezdu (antitireoidni lijekovi). Jod može smanjiti funkciju štitne žlijezde. Uzimanje kalij jodida zajedno s lijekovima za pretjerano aktivnu štitnu žlijezdu može smanjiti rad štitne žlijezde ili je u potpunosti blokirati.
  • Amiodaron (Cordarone). Amiodaron (Cordarone) sadrži jod. Uzimanje joda zajedno s amiodaronom može dovesti do povećane koncentracije joda u krvi. Previše joda u krvi može uzrokovati nuspojave koje utiču na štitnu žlijezdu.
  • Litij. Litij može smanjiti funkciju štitne žlijezde. Uzimanje joda zajedno s litijem može značajno smanjiti funkciju štitne žlijezde.
  • Lijekovi protiv visokog krvnog pritiska (ACE inhibitori). Neki lijekovi protiv visokog krvnog pritiska mogu smanjiti brzinu oslobađanja kalija iz organizma. Uzimanje kalij jodida zajedno s nekim lijekovima protiv visokog krvnog pritiska može dovesti do pretjerane količine kalija u organizmu koji u visokim dozama može imati negativne uticaje na zdravlje osobe. ACE inhibitori koji se najčešće koriste su kaptopril, enalapril, lizinopril, ramipril i drugi.
  • Lijekovi protiv visokog krvnog pritiska (blokatori angiotenzinskih receptora). Isto kao i ACE inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora mogu smanjiti brzinu oslobađanja kalija iz organizma te zajedno sa kalij jodidom dovesti do povećanog nivoa kalija u organizmu koji može imati negativan uticaj na zdravlje osobe. Blokatori angiotenzinskih receptora su losartan, valsartan, irbesartan, kandesartan, telmisartan i eprosartan.
Kalij-jodid

PREUZMI PDF