Infekcije rotavirusom predstavljaju glavni uzrok teškog akutnog infektivnog gastroenterokolitisa kod djece mlađe od pet godina života, a koji može dovesti do teške dehidracije koja zahtijeva bolničko liječenje.
Rotavirus je jako zarazan, visoko virulentan i otporan na temperaturne promjene, sredstva za čišćenje i znatan broj antiseptika.
S druge strane, osjetljiv je na 95%-tni etanol, 70%-tni izopropanol, 2%-tni glutaraldehid i na preparate koji sadrže hlor. Virus je stabilan u vanjskoj sredini, te se često pronalazi u vodi i prašini gdje može preživjeti do 60 dana, što sve skupa povećava mogućnost zaraze ovim uzročnikom.
Rotavirus je vodeći uzročnik bolničkih infekcija, pa se tako svako peto hospitalizirano dijete zarazi. Nisu samo ugrožena djeca, već se infekcija često događa i u domovima za starije i nemoćne osobe. Infekcija, takođe, pokazuje izražen sezonski karakter, te se u velikom broju zemalja uglavnom javlja zimi.
Glavni način prijenosa rotavirusa je fekalno-oralni put, što prvenstveno znači kontakt kontaminiranih ruku i usta, premda se virus može prenijeti i preko onečišćenih površina i predmeta, kao što su igračke. S druge strane, smatra se da je moguć i respiratorni prijenos, kad virus kapljičnim putem (najčešće uslijed kihanja) bude unesen u osjetljivog domaćina. Infektivna doza je vrlo mala, pa tako od 10 bilijuna virusnih čestica koje su prisutne u gramu stolice do zarazne bolesti može dovesti manje od njih stotinjak.
Od inicijalnog kontakta s virusom do razvoja karakteristične kliničke slike obično protekne između 18 sati i 48 sati. Nakon tog perioda dolazi do naglog povraćanja i vodenastog proljeva, koji su praćeni povišenom tjelesnom temperaturom, groznicom, bolovima/grčevima u trbuhu, te gubitkom apetita. Kod novorođenčadi je rotavirusna infekcija obično asimptomatska ili blaga uslijed prijenosa zaštitnih antitijela od majke na nerođeno dijete, preko posteljice.
S druge strane, kod dojenčadi starije od šest mjeseci bolest može biti vrlo teška s velikim brojem proljevastih stolica, što dovodi do dehidracije i poremećaja u ravnoteži elektrolita. Shodno tome se u ovoj dobi viđa najveći broj hospitalizacija, gdje je često potreban intenzivan nadzor zaražene djece. Ponekad su kod djece prisutni i određeni respiratorni simptomi (poput kašlja i curenja nosa), a stariji bolesnici ponekad razviju bolove u zglobovima i mišićima.
Rotavirus se u principu ne traži rutinski kod pacijenata s gastroenteritisom budući da rezultati ne utječu na klinički pristup koji se zasniva na rehidraciji.
Kod oboljele djece treba prevenstveno tražiti znakove dehidracije kako bi se u slučaju potrebe na vrijeme potražila ljekarska pomoć.
Čim se prepoznaju znakovi bolesti koji upućuju na gubitak tečnosti, važno je oboljelom djetetu dati oralnu rehidracijsku otopinu radi nadoknade vode, šećera i minerala.
U slučaju da dijete doji, tada su svakako poželjni češći podoji radi sprječavanja dehidracije uzrokovane rotavirusom.
Protiv rotavirusne infekcije ne postoji specifična terapija.
Provodi se simptomatska terapija, sa posebnim naglaskom na pravovremenu i adekvatnu hidraciju.
Adekvatna higijena i dojenje u dojenačkoj dobi pokazali su se kao faktori koji značajno smanjuju rizik od rotavirusne infekcije.
