Search
Close this search box.

Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a

Prvi decembar, Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a obilježava se svake godine s ciljem podizanja svijesti javnosti o HIV/AIDS-u, pokazivanju solidarnosti prema oboljelima, djelovanju na smanjenje stigme i diskriminacije, kao i na skretanje pažnje na opasnosti koje donosi rizično ponašanje.

HIV je i dalje jedan od glavnih globalnih javnozdravstvenih pitanja jer je do sada odnio gotovo 33 milijuna života. Međutim, s povećanjem pristupa učinkovitoj prevenciji, dijagnozi, liječenju i njezi HIV-a, uključujući oportunističke infekcije, infekcija HIV-om postala je hronično zdravstveno stanje kojim se može upravljati, omogućujući ljudima koji žive s HIV-om da vode dug i zdrav život.

Procjenjuje se da je na kraju 2019. godine s HIV-om živjelo 38,0 milijuna ljudi. Između 2000. i 2019. godine, nove zaraze HIV-om pale su za 39%, a smrtne posljedice povezane s HIV-om pale su za 51%, a 15,3 milijuna života spašeno je zbog anitretroviralnih terapija (ART-a). Ovo postignuće rezultat je velikih napora nacionalnih programa za HIV koji su podržali civilno društvo i međunarodni razvojni partneri.

Epidemiologija HIV infekcije i AIDS-a u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo

Do 01.12.2020. godine, u Federaciji BiH je registrirano 249 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je 105 razvilo AIDS, a u istom razdoblju 52 oboljele osobe su umrle. U 2020. godini, u Federaciji BiH je 12 novodijagnosticiranih, od čega su 4 oboljela razvila AIDS. 86,7% registriranih osoba sa HIV infekcijom su muškog, a 13,2% ženskog spola. Najveći broj registriranih infekciju su dobili u dobi od 20-29 godina (32,2%), zatim u dobi 30-39 godina (31,5%) i u dobnoj skupini 40-49 godina (23,2%). Prosječna dob zaraženih HIV-om je 35,4 godine (raspon od 4 do 68 godina). Prema načinu prijenosa u ukupnom broju slučajeva dominantan način zaražavanja HIV-om bio je nezaštićeni spolni odnos.

U Kantonu Sarajevo u protekloj godini HIV je otkriven kod 8 osoba, a 4 osobe su razvile AIDS.

O virusu

Virus humane imunodeficijencije (HIV) cilja imunološki sustav i slabi obranu ljudi od mnogih infekcija i nekih vrsta karcinoma. Kako virus uništava i narušava funkciju imunoloških stanica, zaražene osobe postupno postaju imunodeficijencijske. Imunološka funkcija obično se mjeri brojem CD4 ćelija. Imunodeficijencija rezultira povećanom osjetljivošću na širok spektar infekcija, karcinoma i drugih bolesti protiv kojih se mogu boriti ljudi sa zdravim imunološkim sustavom. Najkritičniji nivo HIV infekcije je sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS), za čiji nastanak nekada treba proći više godina da se razvije i ako se ne liječi, ovisno o pojedincu. AIDS se definira razvojem određenih karcinoma, infekcija ili drugih ozbiljnih dugoročnih kliničkih manifestacija.

HIV se može prenijeti razmjenom različitih tjelesnih tekućina od zaraženih ljudi, poput krvi, majčinog mlijeka, sjemena i vaginalnih sekreta. HIV se također može prenijeti s majke na dijete tijekom trudnoće i porođaja. Pojedinci se ne mogu zaraziti uobičajenim svakodnevnim kontaktima, poput ljubljenja, grljenja, rukovanja ili dijeljenja ličnih predmeta, hrane ili vode.

Važno je napomenuti da osobe s HIV-om koje uzimaju ART i virulencija je suzbijena ne prenose HIV svojim seksualnim partnerima. Stoga je rani pristup ART-u i podrška za ostanak na liječenju presudni ne samo za poboljšanje zdravlja osoba s HIV-om već i za sprečavanje prijenosa HIV-a.

Faktori rizika

Ponašanja i uvjeti zbog kojih su pojedinci izloženi većem riziku od zaraze HIV-om uključuju:

  • nezaštićeni analni ili vaginalni seks;
  • prisustvo drugih spolno prenosivih infekcija (STI) poput sifilisa, herpesa, klamidije, gonoreje i bakterijske vaginoze;
  • dijeljenje kontaminiranih igala, šprica i druge opreme za ubrizgavanje i otopina lijekova prilikom ubrizgavanja droge;
  • primanje nesigurnih injekcija, transfuzija krvi i transplantacija tkiva i medicinski postupci koji uključuju sterilno rezanje ili piercing;
  • doživjeli slučajne ozljede igle, uključujući i zdravstvene radnike.

Dijagnoza

HIV se može dijagnosticirati brzim dijagnostičkim testovima koji daju rezultate istog dana. To uvelike olakšava ranu dijagnozu i povezivanje s liječenjem i njegom. Međutim, niti jedan test ne može pružiti potpunu dijagnozu HIV-a; potrebno je potvrdno testiranje koje provodi kvalificirani i obučeni zdravstveni radnik. HIV infekcija može se otkriti s velikom točnošću pomoću prekvalificiranih testova SZO-a u okviru nacionalno odobrene strategije testiranja. Najčešći HIV dijagnostički testovi otkrivaju antitijela koja je stvorila osoba kao dio njihovog imunološkog odgovora na borbu protiv HIV-a. U većini slučajeva ljudi razviju antitijela na HIV u roku od 28 dana od infekcije.

Izvori podataka:

  1. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO): HIV/AIDS (who.int), posljednji pristup: 01.12.2020
  2. Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH: SVJETSKI DAN BORBE PROTIV HIV/AIDS-a 2020. – ZZJZ FBiH, posljednji pristup 01.12.2020