Search
Close this search box.

COVID-19 i savjeti za korištenje maski kod djece u zajednici

Namjena dokumenta/preporuka

Ovaj dokument pruža smjernice donosiocima odluka, javnim i pedijatrijskim zdravstvenim radnicima da informišu donosioce zakona o upotrebi maski kod djece u kontekstu pandemije COVID-19. Ovaj dokument se ne odnosi na upotrebu maski kod odraslih koji rade s djecom ili roditeljima / starateljima ili upotrebu maski kod djece u zdravstvenim ustanovama. Ova privremena uputstva će se revidirati i ažurirati kako se pojave novi dokazi.

Uvod
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Dječiji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) savjetuju upotrebu maski prema pristupu utemeljenom na riziku, kao dio sveobuhvatnog paketa javnozdravstvenih intervencija kojima se može spriječiti i kontrolirati prenos određenih virusnih bolesti respiratornih organa, uključujući COVID-19. Pridržavanje ostalih mjera, uključujući fizičko distanciranje, higijenu ruku, pridržavanje mjera pri kašljanju i kihanju kao i odgovarajuću ventilaciju u zatvorenim prostorima, od suštinskog je značaja za smanjenje širenja SARS-CoV-2, virusa koji uzrokuje COVID-19. Ovo uputstvo daje posebna razmatranja o korištenju nemedicinskih maski, također poznatih kao maske od tkanine, kod djece kao sredstva za kontrolu izvora infekcije u kontekstu trenutne pandemije COVID-19. Dokument je prilog Dokumentu WHO-a o korištenju maski u kontekstu COVID-19 u kojem se mogu pronaći detalji o maskama od tkanine. Ovaj dokument također savjetuje upotrebu medicinskih maski za djecu pod određenim uslovima. Za potrebe ovih smjernica, djeca su definisana kao osobe mlađe od 18 godina.

Metodologija za razvoj smjernica

Grupa za razvoj smjernica (GDG) za Prevenciju i kontrolu infekcija (IPC) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i stručnjaci UNICEF-a i Međunarodne asocijacije za pedijatriju (IPA) zajedno su pregledali dostupne dokaze za izradu smjernica o upotrebi maski kod djece u kontekstu trenutne pandemije. Pet međunarodnih stručnih sastanaka održano je između juna i augusta 2020. U nedostatku čvrstih naučnih dokaza, konsenzus tih grupa predstavlja glavnu osnovu za ove smjernice. Također, nacrt smjernica pregledala je multidisciplinarna grupa dodatnih eksternih stručnjaka prije finalizacije ovog dokumenta.

Dostupni dokazi

Prenos SARS-CoV-2 virusa kod djece

Trenutno, u kojoj mjeri djeca doprinose prenošenju SARS-CoV-2 nije u potpunosti razjašnjeno. Prema bazi podataka WHO-a o nadgledanju laboratorijski potvrđenih slučajeva razvijenih iz obrazaca izvještaja o slučajevima koje su WHO-u dostavile države članice i drugih studija, navodi se da je 1-7% slučajeva COVID-19 spada na djecu, s relativno malim brojem smrtnih slučajeva u odnosu na druge starosne grupe. Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) nedavno je izvijestio o starosnoj distribuciji COVID-19 među djecom u Europskoj uniji (EU), Europskom ekonomskom prostoru (EEA) i Ujedinjenom Kraljevstvu (UK); izvijestili su da je do 26. jula 2020. godine 4% svih slučajeva COVID-19 u EU / EEA i Velikoj Britaniji su bila djeca.

Do danas, raspoloživi dokazi upućuju na to da je većina prijavljenih slučajeva među djecom bila posljedica transmisije unutar domaćinstava, mada su na ovaj podatak mogli uticati zatvorenost škola i druge mjere boravka kod kuće koje su primijenile neke zemlje. Iako je virus izoliran kod simptomatske djece s nivoom virusnog otpuštanja sličnom onom u odraslih, dokazi iz dostupnih studija o kontaktima COVID-19 i klaster-istraživanja pokazuju da djeca vjerovatno nisu glavni pokretači COVID-19 pandemije. Do danas dokumentovani slučajevi transmisije između djece i osoblja u obrazovnim ustanovama su rijetki. Dokazi su također ograničeni u pogledu prevalence infekcije sa SARS-CoV-2 među djecom, mjereno seroepidemiološkim studijama. Međutim, raspoloživi dokazi pokazuju da je seroprevalenca za mlađu djecu niža u odnosu na stariju djecu i odrasle osobe.

Također su ograničena i istraživanja o otpuštanju virusa i trajanju infekcije kod djece u poređenju sa odraslima. Jedno objavljeno istraživanje sugerira da se virusno otpuštanje kod zaraženih pacijenata može razlikovati ovisno o dobi i da simptomatska djeca imaju duže trajanje izbacivanja virusa u odnosu na asimptomatsku djecu. Neke studije su objavile da djeca ispod pet godina imaju manju količinu virusne RNA u respiratornim sekretima i fekalijama u usporedbi sa školskom djecom, adolescentima i odraslima. Međutim, jedno istraživanje iz Sjedinjenih Američkih Država otkrilo je da djeca mlađa od pet godina s blagim do umjerenim COVID-19 imaju veće količine virusne RNA u svojim uzorcima gornjeg respiratornog sistema u usporedbi sa starijom djecom i odraslima, dok je istraživanje iz Njemačke izvijestilo da nema razlike u količini virusne RNA između odraslih i djece.

Ukratko, stepen do kojega sama starost, bez obzira na simptome, utiče na virusno opuštanje i transmisiju nije dovoljno istražena i do danas jasna.

Dostupni dokazi o upotrebi maski kod djece za COVID-19 i druge respiratorne bolesti

Dokazi o koristima i štetnostima nošenja maski kod djece za ublažavanje transmisije COVID-19 i drugih koronavirusa su ograničeni. Međutim, neke studije su procijenile djelotvornost upotrebe maski kod djece protiv gripa i drugih respiratornih virusa. Studija nošenja maski tokom sezonskih epidemija gripa u Japanu uočila je da je upotreba maski bila efikasnija zaštitna mjera u višim razredima (djeca od 9-12 godina, 4-6. razreda) u odnosu na niže razrede (djeca od 6-9 godina, u razredima od 1-3.). Jedno istraživanje, provedeno u laboratorijskim uvjetima i na ne-betakoronavirusu, ukazalo je da su djeca u dobi od 5 do 11 godina značajno manje zaštićena nošenjem maski u usporedbi s odraslim osobama, što bi moglo biti rezultat lošijeg nalijeganja maske. Druge studije su otkrile dokaze o određenom zaštitnom učinku nošenja maski kod gripa, kontroli izvora infekcije i zaštiti djece, iako je opća usklađenost s dosljednim nošenjem maski, posebno kod djece mlađe od 15 godina, bila loša.

Neke studije, uključujući studije provedene u kontekstu gripa i zagađenja zraka, ustanovile su da je upotreba i prihvatljivost nošenja maski veoma varijabilna među djecom, u rasponu od vrlo niskog do prihvatljivog nivoa i s vremenom se smanjuje tokom dužeg perioda nošenja maski. Istraživanje koje je provedeno među djecom osnovnoškolske dobi za vrijeme COVID-19 je izvijestilo 51,6% usklađenosti sa prethodnim zaključcima.

Nekoliko studija je otkrilo da su djeca prilikom upotrebe maski prijavila neugodnosti poput topline, iritacije, otežanog disanja, nelagode, distrakcije, slabe društvene prihvatljivosti i lošeg nalijeganja maski. Do sada se nije proučavala djelotvornost i uticaj maski na djecu tokom igre i tjelesne aktivnosti; međutim, istraživanje kod odraslih otkrilo je da N95 respiratorne maske i hirurške maske smanjuju kardiopulmonalni kapacitet tokom jakog napora.

Glavni zaključci

Prema ograničenim raspoloživim dokazima, mlađa djeca mogu imati nižu podložnost infekciji u usporedbi s odraslima, međutim dostupni podaci sugerišu da ona može varirati ovisno o dobi među djecom. Podaci iz seroepidemioloških studija i studija transmisije sugerišu da starija djeca (npr. tinejdžeri) mogu igrati aktivniju ulogu u transmisiji virusa od mlađe djece.

Prednosti nošenja maski kod djece za kontrolu COVID-19 trebaju se usporediti sa potencijalno štetnim efektima povezanih s nošenjem maski, uključujući izvodljivost i nelagodu, kao i socijalne i komunikacijske probleme. Faktore koje treba uzeti u razmatranje uključuju dobne skupine, sociokulturna okruženja i dostupnost nadzora odraslih i drugih resursa za sprečavanje transmisije virusa.

Potrebni su podaci iz visokokvalitetnih prospektivnih studija u različitim sredinama o ulozi djece i adolescenata u transmisiji SARS-CoV-2, o načinima za poboljšanje prihvaćanja upotrebe maski i o učinkovitosti upotrebe maski kod djece. Ove studije moraju biti prioritetne i uključuju prospektivne studije transmisije u obrazovnim ustanovama i domaćinstvima stratificiranim po dobnim skupinama (u idealnom slučaju <2, 2-4, 5-11 i ≥12 godina) i sa različitim obrascima prevalence i prenosa. Poseban naglasak mora se staviti na studije u školama u sredinama sa malim i srednjim primanjima.

Savjeti donosiocima odluka o upotrebi maski kod djece u zajednici

Opšti principi vođenja

S obzirom na ograničene dokaze o korištenju maski kod djece za COVID-19 ili drugih respiratornih bolesti, uključujući ograničene dokaze o prenošenju SARS-CoV-2 kod djece u određenoj dobi, formuliranje politika od strane nacionalnih vlasti trebalo bi voditi sljedećim općim principima javnog zdravlja i socijalne politike:

  • Ne naštetiti: treba dati prioritet najboljem interesu, zdravlju i dobrobiti djece.
  • Smjernice ne bi smjele negativno uticati na rezultate razvoja i učenja.
  • Smjernice bi trebale uzeti u obzir izvodljivost provedbe preporuka u različitim socijalnim, kulturnim i geografskim sredinama, uključujući okruženja s ograničenim resursima, humanitarna okruženja i među djecom s invaliditetom ili specifičnim zdravstvenim stanjima.

Savjeti o upotrebi maski kod djece

WHO i UNICEF savjetuju donosioce odluka da primijene sljedeće kriterije za upotrebu maski kod djece prilikom razvijanja nacionalnih politika, u zemljama ili područjima u kojima je poznato ili se sumnja na transmisiju SARS-CoV-2 u zajednici i u okruženjima gdje se fizičko distanciranje ne može postići.

1. Na osnovu stručnog mišljenja prikupljenog putem online sastanaka i konsultativnih postupaka, djeca uzrasta do pet godina ne bi smjela nositi maske za kontrolu infekcije. Ovaj savjet motiviran je pristupom „ne našteti“ i razmatra:

  • razvoj djece u najosjetljivijem dobu
  • izazove da se ovoj djeci naredi da nose maske
  • autonomiju potrebnu za pravilno korištenje maske.

Stručnjaci (slijedeći već opisane metode) priznali su da dokazi koji podržavaju izbor dobne granice su ograničeni, a ovu su odluku donijeli uglavnom konsenzusom. Obrazloženje je uključivalo razmatranje činjenice da do pete godine djeca obično dostignu značajne razvojne prekretnice, uključujući spretnost šaka i fine koordinacijske pokrete potrebne za pravilno korištenje maske uz minimalnu pomoć.

U nekim zemljama, smjernice i politike preporučuju drugačije, odnosno nižu dob za nošenje maski. Poznato je da djeca mogu dostići prekretnice u razvoju u različitoj dobi, a djeca pet godina starosti i mlađa mogu imati spretnost koja je potrebna za upravljanje maskom. Na osnovu pristupa „ne našteti“, ako se dobna granica za nošenje maske postavi za djecu stariju od dvije godine neophodno je strogo primijeniti preporuke za upotrebu maski kod djece, odnosno odgovarajući i dosljedni nadzor, uključujući direktni nadzora od strane nadležne odrasle osobe te poštivanje propisa treba strogo osigurati, posebno ako se očekuje nošenje maski tokom dužeg vremenskog razdoblja. Ovo je istovremeno potrebno kako bi se osigurala ispravna upotreba maske i spriječila bilo kakva potencijalna zdravstvena opasnost povezana s nošenjem maske za dijete.

Djeca s ozbiljnim kognitivnim ili respiratornim oštećenjima koja imaju poteškoće u podnošenju maske, ni u kojem slučaju ne smiju nositi maske.

Drugim javnim zdravstvenim i socijalnim mjerama za kontrolu i prevenciju infekcije treba dati prioritet da bi se smanjio rizik od prenošenja SARS-CoV-2 za djecu starosti pet godina i mlađu; posebno održavanje tjelesne udaljenosti od najmanje 1 metar gdje je to izvodljivo, obrazovanje djece o bitnosti česte higijene ruku i ograničavanje dužine školske nastave. Također se napominje da mogu postojati i druge specifične mjere, poput  odsustva ranjivih/bolesnih osoba ili drugih lokalnih zdravstvenih i javnozdravstvenih savjeta koje bi trebalo razmotriti prilikom utvrđivanja odluke trebaju li djeca starosti pet godina i mlađa nositi masku.

2. Za djecu između 6 i 11 godina, za odluku o nošenju maske treba primijeniti pristup zasnovan na riziku. Ovaj pristup treba uzeti u obzir:

  • intenzitet prenošenja virusa u području u kojem se nalazi dijete i ažuriranje podataka / dostupnih dokaza o riziku od infekcije i transmisije u ovoj starosnoj grupi;
  • socijalno i kulturno okruženje poput vjere, običaja, ponašanja ili društvenih normi koje utiču na društvene interakcije zajednice i stanovništva, posebno sa djecom i među njima;
  • sposobnost djeteta da se pridržava odgovarajuće upotrebe maski i dostupnosti odgovarajućeg nadzora odraslih;
  • potencijalni uticaj nošenja maski na učenje i psihosocijalni razvoj; i
  • dodatna specifična razmatranja i prilagođavanja za specifična okruženja kao što su domaćinstva koja imaju dodatno i stariju djecu, u školama tokom sportskih aktivnosti ili za djecu sa invaliditetom ili drugim bolestima.

3. Savjeti o korištenju maski kod djece i adolescenata starijih od 12 godina trebaju slijediti smjernice WHO-a za upotrebu maski kod odraslih i / ili nacionalne smjernice za maske za odrasle. Čak i tamo gdje se primjenjuju nacionalne smjernice, potrebno je navesti dodatna posebna razmatranja i prilagodbe za posebna okruženja kao što su škole, za vrijeme sporta ili za djecu s invaliditetom ili drugim bolestima.

4. Upotreba medicinske maske za imunokompromitiranu djecu ili za pedijatrijske bolesnike sa cističnom fibrozom ili određenim drugim bolestima (npr. malignomom) se obično preporučuje, ali je treba procijeniti u dogovoru s djetetovim ljekarom. Za djecu bilo koje dobi s poremećajima u razvoju, invaliditetom ili drugim specifičnim zdravstvenim stanjima koja mogu ometati nošenje maski, uporaba maski ne bi trebala biti obvezna, a dječji vaspitač i / ili zdravstveni njegovatelj ili radnik treba procjenjivati nošenje maske u pojedinačnim slučajevima.

Razmatranja tokom implementacije

Lokalna epidemiološka situacija i kontekstualna pitanja, kao što su intenzitet transmisije, mogućnost fizičkog distanciranja ili provođenja odgovarajućih mjera ventilacije u zatvorenim prostorima, miješanje djece različite dobi i kontakt s drugim ranjivim pojedincima, trebalo bi uzeti u obzir prilikom donošenja savjeta za nošenje maski među različitim dobnim skupinama, kao i potencijalne štetne učinke nošenja maski.

Komunikaciju koja odgovara starosnom uzrastu, usmjerena na poboljšanje razumijevanja svrhe nošenja maski, sigurnog i odgovarajućeg nošenja maski, trebaju pružati roditelji / staratelji, učitelji, nastavnici i članovi zajednice s povjerenjem kroz modeliranje uloga. Materijali, poruke i mehanizmi za komunikaciju o dječijim maskama trebaju ostati fleksibilni i prilagodljivi te ih treba sistemski pregledavati i ažurirati na temelju promjena u dokazima i potrebama zajednice. Djecu je također potrebno saslušati u vezi sa njihovim shvaćanjima i bilo kakvim problemima u vezi sa nošenjem maski. Prilagođena komunikacija trebala bi biti dostupna za različita socijalna, kulturna i jezička okruženja, s mehanizmima za povratne informacije kako bi se odgovorilo na pitanja i očekivanja djece.

Treba razviti posebne obrazovne i komunikacijske poruke kako bi se osiguralo da upotreba maski ne rezultira pogrešnim osjećajem sigurnosti ili nepoštovanjem drugih mjera javnog zdravlja od strane djece. Važno je naglasiti da je upotreba maski samo jedno od sredstava samozaštite i da se djeca trebaju pridržavati fizičkog distanciranja, higijene ruku i preporuka tokom kašljanja i kihanja. Roditelji, članovi porodice, nastavnici i odgajatelji imaju ključnu ulogu u osiguravanju da se te poruke dosljedno prenose djeci.

U provedbu ovog dokumenta treba uključiti i strategije za pomoć djeci, posebno mlađim dobnim skupinama, da na siguran i učinkovit način nose maske. To može uključivati ​​procese za sigurno skladištenje korištenih maski za ponovno korištenje od istog djeteta nakon jela ili vježbanja, čuvanje zaprljanih maski (npr. u namjenskim vrećama ili spremnicima) prije nego što se ukaže prilika da ih se opere kao i skladištenje i opskrba dodatnim čistim maskama ako dječja maska postane zaprljana, mokra ili se izgubi.

Maske bi trebale biti besplatne i dostupne djeci koja žive u domaćinstvima ili na geografskim područjima sa socijalnom ugroženošću i ograničenim resursima kako bi se osigurao jednak pristup maskama za svu djecu. Treba razmotriti i nabavku maski za put do škole i od nje.

Dizajn maski za lice za djecu trebao bi uzeti u obzir cjelokupnu kvalitetu tkanine, prikladnu prozračnost kao i udobnost i prilagođenost djeci (odgovarajuće veličine, boje, dizajna itd.) kako bi se poboljšalo prihvaćanje i korištenje kod djece. Posebnu pažnju treba posvetiti njezi maski i potrebi da se maske mijenjaju kada se navlaže ili zaprljaju. Morati će se primijeniti posebne mjere za djecu mlađu od 12 godina koja se nalaze u situaciji kada se od njih traži da nose maske.

Dobnu granicu za nošenje maske treba prilagoditi socijalnim ili školskim okruženjima kako bi se izbjeglo stigmatiziranje i otuđenje djece u skupinama miješanih dobnih skupina, gdje pojedini mogu biti na suprotnim stranama preporučene granice. Na primjer, u situacijama kada su u istom razredu starija djeca za koja se preporučuju maske kao i mlađa djeca koja spadaju u grupu koja ne nosi maske, stariji polaznici mogu biti izuzeti od nošenja maski.

Posebna dodatna razmatranja za djecu sa invaliditetom

Djeca s poremećajima u razvoju ili smetnjama u razvoju mogu se suočiti s dodatnim barijerama, ograničenjima i rizicima i zato im treba dati alternativne mogućnosti za nošenje maski, poput zaštitnog vizira. Politike o maskama se trebaju prilagoditi djeci s invaliditetom na temelju socijalnih, kulturnih i ekoloških faktora.

Neka djeca s invaliditetom zahtijevaju bliski fizički kontakt s terapeutima, vaspitačima ili socijalnim radnicima. U tom je kontekstu od presudne važnosti da svi pružatelji usluga njege usvoje ključne mjere IPC-a, uključujući nošenje maski, i da su uslovi pružanja njege prilagođeni kako bi se ojačale mjere IPC-a.

Nošenje maski kod djece sa oštećenjem sluha ili slušnim problemima može predstavljati prepreke u učenju i pruža dalje izazove za povećanom potrebom da se krše preporučene mjere fizičke udaljenosti. Ova djeca mogu propustiti mogućnosti učenja zbog lošeg govora koji je rezultat nošenja maski, nemogućnosti čitanja sa usana i gledanja mimike učitelja kao i fizičkog distanciranja. Prilagođene maske za omogućavanje čitanja sa usana (npr. providne maske) ili upotreba vizira za lice mogu se istražiti kao alternativa platnenim maskama.

Posebna dodatna razmatranja za školske uslove

Da bi se olakšala operacionalizacija ovih smjernica u školskim uslovima (prema nacionalnim standardima), savjetuje se prilagođavanje starosnih kategorija u nacionalnoj / lokalnoj strukturi obrazovanja.

Upotreba maski od strane djece i adolescenata u školama trebalo bi se smatrati samo dijelom sveobuhvatne strategije za ograničavanje širenja COVID-19. Sljedeća uputstva mogu se koristiti za informisanje o kreiranju politika i programiranju bilo za sveobuhvatnu strategiju bezbjednosti škole prilikom ponovnog otvaranja ili djelovanja u kontekstu COVID-19:

  • Razmatranja WHO-a za javnozdravstvene mjere povezane sa školama u kontekstu COVID-19
  • Okvirni dokument WB / WFP / UNESCO / UNICEF za ponovno otvaranje škola
  • Privremene smjernice WHO / UNICEF / IFRC za prevenciju i kontrolu COVID-19 u školama

Kao dio sveobuhvatne strategije sigurnosti škola za ponovno otvaranje, trebalo bi razmotriti stavove učitelja i nastavnika o percepciji rizika i vremenskog opterećenja potrebnog da se osigura pridržavanje politika za COVID-19 u školama i učionicama – uključujući upotrebu maski kod djece. Situacije u kojima nošenje maske može značajno ometati proces učenja i imati negativan uticaj na kritične školske aktivnosti poput fizičkog vaspitanja, kod obroka, igranja i sporta – kao i učenja – iziskuju posebnu pažnju.

Ako se u školama preporučuje nošenje maski od tkanina, treba osigurati posebna uputstva i pribor za sigurno skladištenje, rukovanje kao i dostupnost maski od tkanina. Za svu školsku djecu treba osigurati dovoljnu opskrbu odgovarajućim maskama. U zgradi škole trebaju biti ispunjeni osnovni zahtjevi za vodu, sanitarnu higijenu kako bi se mogle provesti sveobuhvatne mjere IPC-a, povezane sa specifičnim obrazovnim aktivnostima prilagođenim uzrastu. Ako se medicinske ili jednokratne maske koriste u specifičnim situacijama, potrebno je uspostaviti sistem za upravljanje otpadom, uključujući zbrinjavanje korištenih maski, kako bi se smanjio rizik odlaganja kontaminiranih maski u učionice i igrališta. Ni jednom djetetu ne smije se uskratiti pristup obrazovanju zbog nošenja maske ili nedostatka maske zbog ograničenih resursa ili nedostupnosti.

Alternativa maskama od tkanine za djecu

Viziri za lice

Viziri za lice dizajnirani su tako da se koriste za zaštitu od prskanja biološke tečnosti (posebno respiratornih izlučevina), hemijskih sredstava i nečistoća u oči. U kontekstu zaštite od prenošenja SARS-CoV-2 putem respiratornih kapljica, zdravstveni radnici ih koriste kao ličnu zaštitnu opremu (LZO) za zaštitu očiju u kombinaciji s medicinskom maskom ili respiratornom maskom. U kontekstu COVID-19 u zajednici, neka djeca možda neće moći nositi masku iz različitih razloga (npr. zdravstveni problemi, strah od maske), pa se zaštitni viziri za lice mogu smatrati alternativom maskama kao zaštita od respiratornih kapljica ili kao kontrola izvora zaraze na temelju raspoloživosti, poboljšane izvodljivosti i bolje podnošljivosti. Neke zemlje, poput Australije preporučuju vizire za lice kao alternativu maski. Druge zemlje, poput Singapura savjetuju da se maska i vizir mogu nositi zajedno, ali priznaju da djecu sa posebnim potrebama možda treba izuzeti od obveze nošenja maski.

WHO i UNICEF su pregledali trenutne dostupne dokaze o korištenju zaštitnog vizira za zaštitu od respiratornih kapljica i / ili za kontrolu izvora zaraze u kontekstu pandemije COVID-19. Iako vizir za lice može pružiti djelomičnu zaštitu lica od respiratornih kapljica uz dodatnu korist od lakoće upotrebe, djelotvornost zaštitnog vizira za lice još uvijek nije adekvatno proučena. Kapljice se mogu izdahnuti ili udahnuti kroz otvorene praznine između vizira i lica, što je nedostatak svojstven njegovom dizajnu. Ostali nedostaci dizajna uključuju odsjaj, zamagljivanje, optičku nesavršenost i glomazniji su od naočala i sigurnosnih naočala. Postoji mnogo novih dizajna vizira za lice koji pokušavaju prevladati ova ograničenja, ali trenutni standardi laboratorijskog testiranja samo ocjenjuju zaštitne vizira koji pružaju zaštitu očiju od hemijskih prskanja. Hitno su potrebni dodatni standardi istraživanja i laboratorijskih nalaza kako bi se istražila djelotvornost zaštitnog vizira za zaštitu od respiratornih kapljica i / ili kontrolu izvora infekcije. Trenutno se smatra da viziri za lice pružaju zaštitu samo očiju i ne treba ih smatrati ekvivalentima maskama kada je u pitanju zaštita od respiratornih kapljica i / ili kontrola izvora infekcije.

WHO i UNICEF nastavit će pratiti sve nove informacije o korištenju zaštitnih vizira za sprečavanje prenošenja respiratornih virusa. WHO i UNICEF savjetuju da, kada se fizička udaljenost ne može održati, i u posebnim situacijama kada nije praktično nositi masku (na primjer, među djecom sa gubitkom sluha ili drugim oštećenjima ili zdravstvenim stanjima koja ograničavaju nošenje medicinskih maski), zaštitni viziri se mogu koristiti uzimajući u obzir sljedeće:

  • Vizir za lice je nepotpuna fizička barijera i ne osigurava filtracijske slojeve maske.
  • Vizir za lice treba pokrivati cijelo lice, biti omotan oko strana lica i protezati se ispod brade.
  • Viziri za lice za višekratnu upotrebu moraju se pravilno očistiti (sapunom ili deterdžentom i vodom), dezinficirati (sa 70-90% alkohola) i čuvati nakon svake upotrebe. Potrebno je odabrati vizire za lice koji će izdržati upotrebu dezinficijensa, a da se pritom ne oštete njihova optička svojstva.
  • Održavanje fizičke udaljenosti od najmanje 1 m treba primjenjivati tamo gdje je to moguće, uz kontinuirano promoviranje česte higijene ruku i pravila tokom kašljanja ili kihanja.
  • Treba biti oprezan kako ne bi došlo do povređivanja kada djeca stavljaju, nose i skidaju vizire.

Praćenje i procjena uticaja upotrebe maski kod djece

Ako vlasti odluče preporučiti nošenje maski kod djece, potrebno je redovno prikupljati ključne informacije koje će pratiti intervenciju. Nadgledanje i evaluaciju je potrebno uspostaviti na početku i treba sadržavati pokazatelje koji mjere uticaj na: djetetovo zdravlje, uključujući mentalno zdravlje; smanjenje prenosa SARS-CoV-2; motivatore i prepreke za maskiranje nošenja; i sekundarne uticaje na djetetovo razvoj i učenje, pohađanje škole, sposobnost izražavanja ili pristupanja školi; i uticaje na djecu sa poremećajem u razvoju, na zdravstveno stanje, invaliditet ili druge ranjivosti. Podaci se trebaju koristiti za informisanje o strategijama komunikacije; obuku i podrška nastavnicima, vaspitačima i roditeljima; organizovanje aktivnosti za djecu; i distribuciju materijala koji omogućavaju djeci da na odgovarajući način koriste maske.

Analiza bi trebala uključivati spolnu, dobnu, fizičku, socijalnu i ekonomsku stratifikaciju kako bi se osiguralo da provedba politike doprinosi smanjenju zdravstvenih i socijalnih nejednakosti. WHO i UNICEF nastavit će pažljivo pratiti sve nove dokaze o ovoj temi i sve promjene koje bi mogle utjecati na ove privremene smjernice. Ako se bilo koji faktor promijeni, WHO i UNICEF objavit će dalje ažuriranje ovog dokumenta. Inače, ovaj privremeni dokument ističe šest mjeseci nakon datuma objave.